Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u svojoj je historiji imala bezbroj sjajnih pojačanja ‘sa strane’. Prilike su takve da su brojni Bosanci i Hercegovci raseljeni po cijelom svijetu, mnogi od njih prihvatili su zov domovine kada im se ponudio dres, a bilo je onih koji su ga nosili bez da su pritom imali ikakvu povezanost sa Bosnom i Hercegovinom.
Prisjetit ćemo se Ricarda Santosa Laga. Nakon jedne sjajne sezone u Širokom Brijegu dobio je Baiano bh. pasoš i poziv u reprezentaciju, koji mu je kasnije pomogao da napravi transfer u Rusiju, a nešto veći trag kasnije će ostaviti Mirko Hrgović. Kada je BiH igrala sa Hrvatskom ovaj Sinjanin je doživio emotivni udar. Ispričao je jedne prilike da mu je ‘Lijepa naša’ u tim trenucima odzvanjala srcem.
“Kad je intonirana himna Bosne i Hercegovine moji saigrači su stavili ruku na srce, a ja nisam, valjda jedini. Ali kako da to učinim kad tu gestu odanosti nisam uradio za moju himnu”, kazao je u prošlosti Hrgović.
I na najnovijem spisku bh. selektora Dušana Bajevića našao se jedan stranac. Zmajevi će oktobarski ciklus utakmica započeti duelom protiv selekcije Irana u kojem će priliku dobiti brojne novajlije, a jedan od njih je i Novopazarac Almedin Ziljkić koji je do pasoša došao zahvaljujući supruzi i, prije svega, sjajnim igrama u dresu banjalučkog Borca.
“Svi mi kada počnemo igrati fudbal maštamo o nekim klubovima, o igranju za reprezentaciju… Evo, danas se i zvanično moje ime našlo na spisku Dušana Bajevića i ne mogu ništa drugo reći osim da sam jako ponosan. Ovo je nagrada za sav trud koji sam uložio u proteklom periodu. Iskreno, nisam se ni nadao da će doći do ovoga. U januaru sam predao za bh. pasoš, i to kako bi olakšao Borcu da se više ne vodim kao stranac, jer znate kakvi su propisi. Sve ovo je došlo iznenada”, prva je reakcija Almedina Ziljkića za Reprezentacija.ba portal.
A porodica? Kako su reagovali u Novom Pazaru?
“U blagom šoku su. Roditelji kao roditelji… Sretni su i ponosni, baš kao i prijatelji, pročulo se i tamo za poziv.”
Hoće li biti neobično igrati za Zmajeve? Rođeni ste u Srbiji, svi su vam tamo…
“Nisam razmišljao u tom smjeru. Okej, činjenica je da nemam baš dodirnih tačaka sa Bosnom i Hercegovinom, ali sada kada sam dobio poziv osjećam se jako sretno i motivisano da pokažem koliko mogu. Mogu obećati svima da ću, ako dobijem šansu, dati i više od maksimuma. Takav sam. Ne znam drugačije.”
Poznajete li neke igrače?
“Naravno. Danilović mi je baš dobar drugar, igrali smo donedavo zajedno, a radujem se i što ću vidjeti Saničanina, Todorovića, Pirića, Rahmanovića, Tatara… Sve su to sjajni momci. O Džeki ili Pjaniću suvišno je bilo šta govoriti, veselim se i što ću njih upoznati, a moram istaći i da posebno cijenim Gojaka zbog njegovog mentaliteta. Nikada ne odustaje. Zato je i dogurao do Serie A i Torina.”
Ispostavilo se da ste napravili više nego dobar potez kada ste u februaru 2019. godine došli u Borac.
“Ljudi u Borcu su vjerovali u mene kada mnogi nisu. Ponekad sam i ja sumnjao. To su stvari koje ne mogu zaboraviti i zato se trudim na svaki način da vratim to. Danas je sjajno biti igrač Borca jer se zna ‘ko pije, ko plaća’, uprava zaista radi sjajan posao, ali nekima i to smeta. Na Balkanu je očito mentalitet takav da svi vole više sažalijevati kada ne ide dobro. Ne smijemo stati na ovome. Puno se uložilo rada i truda da Borac postane ponovo važan faktor u bh. fudbalu.”
U Premijer ligi ste još igrali za Slobodu i Tuzla City. Je li bilo kad interesa od sarajevskih klubova?
“Prije godinu, godinu i pol bilo je nekih priča za Željezničar, ali više ‘mahalske’. Niko mi se nije javio konkretno s ponudom, tako da…”
Interesantno je da jedini u porodici nosite prezime Ziljkić.
“U svim dokumentima stoji Ziljkić, mada svi moji se prezivaju Zilkić. Greška je napravljena u prošlosti i tako je ostalo. Nema veze, nije velika razlika (smijeh).”
Dosta o fudbalu. Recite nam ko je Almedin kada nema treninga i utakmica?
“Posao, kuća, džamija. Kada nemam obaveza obično igram PlayStation ili vrijeme provodim sa suprugom s kojom ću se uskoro ostvariti i kao roditelj. Nemam nikakve komplekse. Živim profesionalno, ne volim noćne izlaske, a posvećen sam također i humanitarnom radu. Sa prijateljem sam u jednoj organizaciji kroz koju nastojim da pomognem ugroženim ljudima na bilo koji način. Vremena su takva da danas kada nekome kupiš drva znači mnogo”, dodao je Ziljkić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
