“U Travniku sam mu bio trener. Jedne prilike sam tražio njegovu porodičnu kuću u Turbetu, želio sam da ga obiđem, a kada su mi komšije pokazale gdje je, ugledao sam zavezanu gumu za drvo i dijete kako u bašti vježba slobodnjake. To je bio Adnan Kovačević. Tada sam znao da će uspjeti”, riječi su koje danas ponosno izgovara Nermin Bašić o svom učeniku.
Dok u Bosni i Hercegovini vlada nezadovoljstvo među omladinom, priča Adnana Kovačevića može i treba biti putokaz da u ništa nije nemoguće ukoliko vjeruješ u sebe. On to jeste. Preko Travnika i Sarajeva došao je najprije do Korone Kielce, a potom i Ferencvaroša sa kojim je u utorak u sklopu Lige prvaka nastupio na kultnom Nou Campu protiv Barcelone.
Mnogi klinci sanjaju o ‘maturalcu’ u prijestolnici Katalonije, da posjete stadion i vide očima, a Kovačević je dobio priliku da zaigra na njemu i da čuva Lionela Messija.
Javio nam se odmah čim je sletio u Budimpeštu. Ne krije Kovačević da je bio uzbuđen.
“Kada sam saznao da ću uopšte igrati protiv jedne Barcelone prolazile su svakakve slike kroz glavu, prisjetio sam se dana kada sam počinjao igrati fudbal i shvatio sam da se isplatio sav trud. Bez obzira što se radilo o takvom protivniku, nervozu i strah nisam osjećao, niti je bilo treme. Čudan neki osjećaj”, kaže Kovačević na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal, pa se osvrće na utakmicu.
“Igrati protiv Barcelone je veliko iskustvo. Znalo se da su oni favoriti, ali trudili smo se da se predstavimo u što boljem svjetlu. Možda je rezultat mogao izgledati i malo bolje da nismo srljali u nekim stvarima, pogotovo kada smo imali igrača više na terenu. Ali, to je Barcelona. Svaku grešku kažnjavaju.”
Dobro, a šta kaže trener? Kako je reagovao u svlačionici?
“Eldar i ja nismo bili prisutni na sastanku jer smo morali odmah na doping kontrolu. Ipak, opći utisak je da su svi u klubu zadovoljni našim nastupom i zalaganjem na terenu. Svjesni su i oni šta je Barcelona. Najbitnije im je bilo da damo sve od sebe, a ako bi već uspjeli uzeti barem bod – super.
Tokom utakmice vodili ste duele sa Lionelom Messijem. Jedan je bio i koban…
“Nije vanzemaljac kako ljudi vole govoriti, ali je kao igrač uz Ronalda najbolji posljednjih decenija. Nevjerovatan je s loptom. Kada očekuješ da možda imaš loptu i da ćeš mu je oduzeti, on je u posljednjoj sekundi pomjeri i izbaci te. Teško će se onakvo nešto roditi ponovo.”
I Pjanić je nastupio. Jeste li razgovarali?
“Bili smo kratko pred utakmicu, poželjeli smo jedan drugom sreću, a dogovor je bio i poslije da se vidimo. Ipak, kako su Ćivića i mene zadržali zbog doping kontrole, nije nas uspio pronaći i na kraju nam je preko doktora poslao po dva dresa. Svoj i od Messija. Veliki poklon. Imat će posebno mjesto u kolekciji.”
Kakvi su uopšte ciljevi Ferencvaroša?
“Primarni cilj je bio da se plasiramo u Ligu prvaka i to smo, hvala Bogu, ostvarili. U grupi imamo vrlo teške protivnike, ali mislim da se možemo boriti sa kijevskim Dynamom za to treće mjesto, pogotovo što ih naš trener Sergiy Rebrov dobro poznaje jer ih je ranije vodio dugo vremena. To nam je velika prednost i spremit ćemo se maksimalno. Naravno, težimo ka tome da odbranimo titulu prvaka u prvenstvu. Ide u dobrom smjeru.”
Šta je presudilo da dođete baš u Ferencvaroš?
“Kada je postalo jasno da idem iz Korone Kielce, bilo je dosta ponuda, javljali su se klubovi iz Rusije, Turske… Ipak, kako sam se u Poljskoj borio pretežno za opstanak, bio mi je potreban novi izazov i klub s kojim ću osvajati titule. To mi je nedostajalo nakon odlaska iz Sarajeva i mogu reći da je na kraju, uz Ligu prvaka, bilo presudno pri donošenju odluke. Ferencvaroš je inače kao klub organizovan na visokom nivou, infrastruktura je odlična, kvalitet igrača, stručni štab… Nisam se pokajao ni u jednom momentu.”
Ranije se pisalo da vas želi Werder iz Bremena. Je li bilo istine u tome?
“Jeste! To je bilo nakon moje prve sezone u Poljskoj. Oni su bili baš zainteresovani, čak su se između klubova vodili i pregovori, ali na kraju nije bilo suđeno da idem u Bundesligu.”
20. novembar 2020. godine ostat će upamćen po igranju na Camp Nou. Prije osam godina na isti dan ste sa Travnikom poraženi od Veleža sa 6:0…
“Ne sjećam se baš tog poraza, ali, eto, to je dokaz da nikada ne treba odustajati i da u svoje snove treba vjerovati. Kroz karijeru imao sam dosta tih teških trenutaka, posebno tu mislim na povredu križnih ligamenata koja me na nekoliko mjeseci odvojila od terena, međutim važno je poslije svega toga vratiti se jači. Vidjet ćemo šta će život dalje donijeti.”
Interesantno je da karijeru niste počeli kao defanzivac.
“U kadetima Travnika sam igrao kao napadač, zabijao sam neke golove, ali kasnije su me ‘bacili’ u defanzivu i to se pokazalo kao dobar potez. Trener kojem dugujem velike zasluge za ono što sam danas je svakako Nermin Bašić. Usmjeravao me na pravi put još od mojih prvih dana u fudbalu i na tome sam mu mnogo zahvalan. Danas smo dobri prijatelji.”
Ponosan je Nermin, a naročito su roditelji…
“Uh, kako da ne. Drago mi je što ih na ovaj način mogu usrećiti. Uvijek su bili uz mene i mnogo im dugujem.”
Za kraj, razmišljate li šta dalje? Gdje sve vidite za dvije-tri godine?
“Sada sam glavom samo u Ferencvarošu. Potpisao sam ugovor na tri godine i maksimalno sam fokusiran na to da ih odradim što bolje. Želim da uživam u trenutku. Bit će ono što je suđeno…”, kaže skromni Kovačević na kraju razgovora.
(Reprezentacija.ba)
