Kada se spomene ime Vedina Musića, prva asocija su stotine pretrčanih kilometara uz lijevu aut-liniju i bespoštedna borba za svaku loptu. Nije se štedio ni u jednoj utakmici. Zbog toga je danas jedan od onih koje ljudi s osmijehom sretnu na ulici i o kojima će se vjerovatno još godinama pričati. Bez obzira što je njihova karijera odavno prestala.

U ‘penzionerskim’ danima mu je, kaže, lijepo. Opredjelio se Musić za život u Sarajevu u kojem fudbalsku karijeru gradi i njegov sin koji važi za jednog od najtalentovanijih fudbalera u školi Željezničara, a angažovan je također i kao pomoćni trener u juniorskoj reprezentaciji BiH.

“Otkako sam završio karijeru živim u Sarajevu. Za mene je to poseban grad, svidio mi se još u mladosti, tako da se nisam mnogo dvoumio gdje ću i šta ću. Morao sam, doduše, misliti i na djecu i njihovu perspektivu. Lijepo mi je sada kada sam u mirovini, radim u U19 reprezentaciji, usput završavam neke sitne, privatne, obaveze i to je to”, kaže 47-godišnji Vedin Musić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal. 

Sa Bolićem igram tenisa

Završili ste karijeru prije skoro deset godina. Igrate li ponekad ‘za dušu’?

“Igrao sam u zadnje vrijeme termine, humanitarne utakmice…, ali sada sam najviše u tenisu. Još prije pet-šest godina sam počeo s tim i nekako mi baš odgovara, dobro se osjećam, a dobro je i što dosta moje raje igra to. Jedan od protivnika mi je i Elvir Bolić. Ko je bolji? On je ranije dosta počeo da igra, ali uspio sam dostići taj njegov nivo.”

Znači ne nedostaje toliko fudbal?

“Najviše nedostaje kad odem na utakmicu koju, pogotovo reprezentacija kad igra. Onda se javi onaj osjećaj: ‘Eh, da sam sad na terenu’. Ovako, uz društvo, porodicu i ostale obaveze i zaboraviš na to. To je iza mene. Danas sam prezadovoljan s onim što sam napravio u karijeri, pogotovo kada uzmem u obzir u kojim vremenima i u kakvim uslovima sam počinjao.”

Iz BiH ste prvo otišli u Tursku, a onda je na red došla Italija. Kruna karijere.

“Otići u inostranstvo bila je nagrada za uloženi trud. U Istanbulsporu i Antalyasporu mi je bilo jako lijepo, to su gradovi odlični za život, ali na mene je nekako veći dojam ostavila Italija. Naročito vrijeme u Comu i Torinu. Italija je jedan drug svijet. Sve se radilo na drugačiji način, od priprema, treninga do samih utakmica. Italijani su po tim ‘sitnicama’ bili daleko ispred ostalih i mene je to fasciniralo. Išao sam često u Italiju dok se nije dogodila ova situacija sa koronavirusom.”

Gojak će se snaći u Torinu

Bilo vam je sigurno mnogo drago kada je u Torino došao i Amer Gojak.

“Kako da ne. Ponosan sam što je ponovo jedan Bosanac tu. Torino je veliki klub, ima tradiciju, dobre navijače i po meni je Amer izabrao pravi put. Siguran sam da će se snaći tamo i nametnuti. Ovim putem mu želim svu sreću.”

Prošli ste svojevremeno plejadu trenera, koga biste izdvojili?

“Da, bilo ih je baš mnogo, ali za mene je ‘number one’ Stefano Pioli. U Modeni smo sarađivali. Vidjelo se već tada da ima viziju i da će jednog dana napraviti velike stvari, a što je najbitnije, dobar je i kao čovjek.”

Kako danas gledate na vrijeme provedeno u reprezentaciji?

“Bila je to dobra generacija s Bolićem, Konjićem, Salihamidžićem, Hibićem… Prava je šteta što se nismo uspjeli plasirati na koje veliko takmičenje, došli smo skoro do izvora, ali se nismo napili vode. Svi smo u tom periodu igrali srcem za reprezentaciju i zato imam prelijepe uspomene na to vrijeme. Povremeno se čujem sa dosta fudbalera.”

I sin Amar je u fudbalu. Velika je nada Željezničara.

“Ima smisla, talenta, ali vrijeme će pokazati šta će na kraju napraviti u fudbalu. Dobro ga je išlo do povrede križnih ligamenata, to ga je izbacilo na sedam-osam mjeseci, no hvala Bogu vraća se. Počeo je ponovo trenirati. Volio bih da me nadmaši jednog dana.”

Karijeru ste završili u Čeliku. Niste se mnogo zadržali na Bilinom polju.

“Godine, povrede… Svašta nešto je utjecalo na to da završim karijeru. Ako već nisam osjećao da mogu pomoći na pravi način, onda je najbolje povući se i prepustiti mjesto nekom drugom”, istakao je Musić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.  

(Reprezentacija.ba)