Enver Lugušić (59) vodeći je bh. stručnjak kada je trening golmana u pitanju, a sa svojim bogatim međunarodnim iskustvom uvijek je zanimljiv sagovornik.
Mnogi su ga spominjali nakon što je BiH na penale ispala od Sjeverne Irske. U našem Savezu nisu prepoznali važnost angažmana trenera golmana na vrijeme, pa je stručni štab reprezentacije BiH mjesecima, sve do nekoliko dana pred Ligu Nacija, zvanično bio bez popunjene ove pozicije.
Za ovu poziciju bio je slobodan i popularni Luga za kojeg Ćiro kaže da je najbolji trener golmana na svijetu, a čiji je veliki kvalitet potvrdio Vahid Halilhodžić kada ga je pozvao u stručni štab Japana, no nije dobio poziv da pomogne reprezentaciji BiH.
Nakon Kine, Japana, arapskih zemalja, Irana, gdje je danas Enver Lugušić?
“Veliki pozdrav čitateljima portala Reprezentacija.ba. Trenutno sam u Sarajevu, iako sam trebao biti u Omanu. Tamo sam izabran za trenera golmana olimpijske reprezentacije (U23), ali odmah po dogovoru sa tamošnjim savezom i selektorom Brankom Ivankovićem desila se situacija sa korona virusom te smo sve zaledili dok se ne steknu uslovi za nastavak prvenstva i reprezentativnih priprema.” govori nam Enver Lugušić.
Onda ste pratili utakmice reprezentacije BiH? Ispali smo na penale u baražu za EURO 2020 što samo po sebi nije tragično, ali kako komentarišete da reprezentacija nije imala trenera golmana sve do nekoliko dana uoči početka Lige Nacija?
“Naravno da pratim i jako mi je žao što smo nesretno izgubili utakmicu od slabijeg protivnika. Moje mišljenje je da smo na vrijeme postigli gol, ali nismo uspjeli mentalno ostati jaki i izdržati do kraja te igrati istim žarom i tempom. Pozitivna stvar je što smo dobili mnogo mladih i talentovanih igrača koji su budućnost ove reprezentacije. Što se tiče kašnjenja u izboru trenera golmana, to ne bih želio komentarisati. To je pitanje za ljude u Fudbaskom savezu BiH. Kod nas vlada mišljenje da je trener golmana manje važan te da to može raditi svako, dok se u zemljama gdje sam ja radio to mnogo više vrednuje. Za trenera golmana je potrebno da je proveo određeni period među stativama, da je branio jake utakmice u jakim ligama, jer jedino kao takav ima znanje koje može prenijeti na svoje golmane. Naravno, uz to ide educiranje i praćenje savremene tehnologije. Kao primjer ću navesti moj rad u selekciji Japan. Moj radni dan je počinjao u 09,00 sati, gdje smo u kancelariji dobijali zadatke i instrukcije od selektora Vahida Halilhodžića. Svaki treći dan sam putovao na neku od prvenstvenih i kup susreta te azijske Lige Šampiona. Po završetku utakmice pravio sam iscrpan izvještaj koji bi naredni dan u vidu prezentacija pokazivao selektoru, direktorima i kompletnom stručnom štabu. Pratio sam sve golmane, aktuelne i potencijalne kandidate za reprezentacije. Tako niko nije mogao biti zapostavljen. Uoči prijateljskih i kvalifikacionih susreta putem programa za online skauting analizirao sam protivnike i izdvajao video materijale sa odlučujućim momentima utakmice poput prekida, kornera, slobodnih udaraca i penala. Moji golmani bi potom dobili CD sa tim podacima, ali bi posebno simulirali protivničko pucanje penala. Šutirao bih im kao protivnici, te korigovao koliko treba podići ruku i slično i onda su bili spremni. Znali su u svakom trenutku odakle im dolazi opasnost.” govori nam Enver Lugušić.
Na internetu postoji podatak da ste radili sa čak deset selektora – između ostalih selektorima BiH, Turske, Japana, Katara, Češke, Jordana… Od najvećih bh. trenera radili ste sa Ćirom, Vahom i Mešom, da li ste u kontaktu danas?
“Možda sam Ginisov rekorder po broju selektora sa kojim sam radio, to mi je posebna čast. Sa mojim trenrima sam i dalje u kontaktu i prijateljskom odnosu. Sa Vahom se često čujem i pratim njegov rad u selekcija Maroka. Imali samo fantastičnu saradnju koja se prekinula nakon Japana. Ja sam otišao u UAE, a on u Nantes. Sa mojim dragim Ćirom, koji ima reći običaj da smo familija, čujem se gotovo svakondnevno. Naravno, kada sam god u mogućnosti posjetim Ćiru, a moram priznati da mi neizmjerno godi što ima tako visoko mišljenje o meni. Sa Mešom, sa kojim sam generacijski najbliži, sam kućni prijatelj te je o našem prijateljstvu suvišno pričati.”
Dva puta ste radili u reprezentaciji BiH, kako poredite taj angažman sa poslovima u inostranstvu.
“Rad u našoj reprezentacije je nešto drugo i mislim da se to ne može porediti ni sa jednim dijelom moje inostrane karijere. To radim sa posebnim žarom, a i utakmice proživljavaš sa posebnim emocijama. Posebna stvar su naši navijači. Mislim da nema reprezentacije na svijetu koja ima takvu armiju koja ih tako podržava. Oni su stvarno 12. igrač i daju posebnu vrijednost radu u našoj reprezentaciji. Raditi u reprezentaciji BiH je definitivno nezaboravno iskustvo.”
Reprezentacija BiH od decembra do dva dana uoči priprema za Ligu Nacija nije imala trenera golmana. Da li vas je zvao Bajević, vjerovatno BiH ne može parirati uslovima Japana, Kine, Irana, arapskih zemalja?
“Sa gospodinom Bajevićem nisam razgovarao o našoj reprezentaciji. Kontakt s njim sam imao davne 1989. godine kada sam potpisao ugovor sa Apollonom iz Soluna. Duško, koji je tada bio neprikosnoven vladar grčkog fudbala, me nazvao i ponudio svoju pomoć u bilo kojem trenutku. To se ne zaboravlja. Što se tiče finansija, nikad nisam niti ću na njih gledati kada je u pitanju moja zemlja i moja reprezentacija. Za to se živi i to je velika čast i privilegija. Čak sam i sam finansirao putne troškove kada sam na okupljanja dolazio iz Kine. To vam mogu potvrditi ljudi koji su tada radili u našem Fudbalskom savezu.”
Enver Lugušić je karijeru počeo u Brčkom, a kasnije je nosio dres FK Sarajevo, Konyaspora i Kayserispora. Kao trener u reprezentaciji Bih je radio od 2008. do 2009. godine u mandatu Ćire Blaževića, a onda od 2015. do 2016. godine u mandatu Mehmeda Baždarevića.
(Reprezentacija.ba)
