“Mi kada igramo kući moramo više da igramo, a imamo dosta problema jer nemamo kreativnost.” izjavio je poslije Italije i Poljske prošli mjesec Zvjezdan Misimović.

I ovaj “modus operandi” vidjeli smo ponovo sinoć na Grbavici. BiH možda i jeste bila bolja i možda je uz malo više sreće mogla glatko pobijediti, ali bez kreativnosti, uz neuštimanu odbranu i uz malo lošiji golgeterski dan, tu veću kvalitetu jednostavno nismo znali naplatiti, a protivnicima smo dopustili da nam daju “prejeftin” gol.

Kako je utakmica odmicala, činilo se kako je uloga “bolje ekipe na terenu” koju su Zmajevima dali selektor, mediji i kladionice više bila teret ekipi, nego podstrek za bolju igru.

Kada sve to saberete, te se dogodi da i Edin Džeko nekada ne zabije neki zicer, a Miralem Pjanić iz slobodnjaka pogodi prečku, a ne gol, to bude dovoljno da na kraju nemate tijesnu pobjedu, nego katastrofu koja uzdrma sve.

Odbrana, vezni red, napad

Krenimo od naše odbrane. Iako je selektor u baražu priželjkivao najiskusnije igrače, nakon povrede Zukanovića, te ranijih otkaza Bičakčića i Šunjića, zadnju liniju su činili praktično debitanti. Saničaninu i Cipetiću je ovo bila druga utakmica za BiH, a Ahmedhodžiću tek prva. Osim neiskustva u reprezentaciji, ovi igrači se praktično međusobno ni ne poznaju. A nije zanemarivo da su umjesto npr. Zukanovića koji ima 130 utakmica u Seriji A ili Bičakčića koji u Bundesligi ima više od 150 utakmica igrali igrači iz bh. i srbijanske lige.

Nije odbrana izgledala tako loše, ali je bilo evidentno da u zadnjoj liniji nedostaje uigranost, te možda ono još važnije – komandant koji će svojim glasom koordinirati kretanje odbrane tokom cijele utakmice. Čini se da za tu ulogu nije zainteresovan ni Ibrahim Šehić (koji je sinoć branio odlično). U Italiji je to sa klupe radio trener Rusmir Cviko, ali ni njega zbog zaraze koronom nije sinoć bilo. Kao rezultat toga imali smo zadnju liniju u kojoj je izgledalo kao da svaki igrač čeka da mu saigrač obavi njegov posao, pa su redovno kasno izlazili na protivnika, stajali predaleko od Sjevernih Iraca… Tako smo i primili gol, jer Cipetiću, koliko god to zvučalo banalno, niko od najbližih saigrača nije povikao “Leđa!”, a ni on sam nije shvatio da mu prilazi protivnički igrač. Nije bilo sve tako crno, pa treba naglasiti kako smo jedini gol zabili upravo nakon duge lopte Anela Ahmedhodžića prema desnom krilu, a ovaj mladi stoper još je u nekoliko navrata pokazao da ima dobar pregled igre, ali i da je odličan u duelima koje je većinom dobio.

Kada je riječ o veznom redu, definitivno je nedostajala kreativnost. Bajević je imao nesreću da od prve minute ne može računati na Gojaka, za kojeg je očigledno procijenio kako je umoran zbog stresa i napora koje je imao proteklih dana u procesu transfera u Torino. Gojak je po svom ulasku odmah ubrzao igru, te sa nekoliko individualnih prodora napravio opasnost po gol Sjeverne Irske. No čini se da je prekasno ušao u igru.

Bajević je imao i nesreću da Edin Višća koji u Istanbulu ima 100 golova i 98 asistencija gotovo nije dao gotovo nijedan upotrebljiv pas sa krilne pozicije prema Džeki i našim drugim igračima koji su dolazili u završnicu. Nije baš bio uspješan ni u prodorima, ali ni u šuterskim zadacima, pa se logično zapitati da li Višći ne odgovara ova pozicija ili se uzrok njegove ovakve igre krije u nečemu drugom. Kako god nakon ove utakmice za vratom mu opasno puše konkurencija na krilnoj poziciji u Hodžiću, Hajradinoviću, Duljeviću, Menalu, Hotiću, Miloševiću, Stevanoviću…

I šta sad?

Čarobni štapić ne postoji, ali konkretni koraci se mogu napraviti.

Prva odluka bi bila zadržati selektora Dušana Bajevića jer nemamo boljeg, renomiranijeg, trofejnijeg i poštenijeg trenera, koji uz to već nekoliko posljednjih godina aktivno pratio našu reprezentaciju kao predstavnik Saveza.

Kao drugo, iako Fudbalski savez BiH već godinama ne donosi nikakve strategije ili ciljeve, selektor Dušan Bajević bi interno trebao sam napraviti strategiju pojačanja reprezentacije sa ciljem plasmana na SP 2022 i EURO 2024 u koordinaciji sa mladim selekcijama.

U praksi to znači kako bi selektor morao “gurnuti u vatru” naše najbolje igrače bez obzira na to koliko godina imaju. Jedini uslov mora biti da u svojim klubovima igraju redovno u seniorskoj konkurenciji, a po tom kriteriju bi utakmice u novembru već trebalo iskoristiti za uigravanje novih imena koja će reprezentaciju pojačati u kvalifikacijama za SP 2022.

Bez obzira što su mladi – Ajdin Hasić iz Bešiktaša bi u sredini terena značajno mogao povećati kreativnost ekipe, Amar Dedić iz Red Bull Salzburga i Jusuf Gazibegović iz Sturm Graza morali bi što prije dobiti šansu na bekovskim i krilnim pozicijama, u napadu reprezentacije trebalo bi što prije priključiti Ermedina Demirovića.

Bez da se iko od postojećih reprezentativaca uvrijedi, ali i laiku je jasno da desni bek koji sa 18 godina ima već dvije sezone status prvotimca u seniorskom fudbalu, koji je prošao jednu od najboljih fudbalskih akademija na svijetu i koji za je jedan Red Bull Salazburg igrao polufinale omladinske Lige Šampiona može biti bar konkurencija desnom beku stasalom u našoj ligi. A vrlo lako se može pokazati i kao bolje rješenje od postojećeg. Da, misli se na Amara Dedića kojeg je i Misimović uz Demirovića i Gojaka svrstao u tri najveća talenta bh. fudbala.

Dalje, svi se nadamo kako će Luka Menalo u Rijeci napokon doživjeti punu afirmaciju kako bi pojačao konkurenciju u reprezentaciji. Bilo bi zanimljivo vidjeti da selektor u nekoj od utakmica pred nama proba i stoperski tandem Hadžikadunić – Ahmedhodžić koji je igrao zajedno za U21 reprezentaciju Švedske, ali i da se reprezentaciji BiH priključi centarfor Aldin Turkeš koji je nakon 43 gola u drugoj ligi Švicarske nastavio istim tempom i u prvoj ligi – pa je u tri kola zabio tri gola.

Možda trebamo postati strogo defanzivna ekipa!?

Ako i ovi svi potezi ne donesu veću kreativnost i snagu reprezentaciji BiH, onda selektor Dušan Bajević našoj reprezentaciji treba promijeniti stil igre. Tačnije, od BiH napraviti defanzivnu i tvrdu ekipu koja kao glavni cilj ima ne primiti pogotak i čekati protivnike na njihovim greškama.

Možda to baš trebamo naučiti od Sjevernih Iraca jer kako neko nekad napisa “postaćeš pametan, ako budeš učio iz igara koje igraš protiv pametnih protivnika”.

Jer na kraju, samo se rezultat piše i pamti. Sjećaš li se Grčke 2004.?

(Reprezentacija.ba)