Ispadanjem Sarajeva iz Europa Lige svi bh. klubovi završili su europsku sezonu.
Tijesni poraz Sarajeva od Celtica čija ekipa vrijedi gotovo 100 miliona eura, ali i slični ishodi kakve su imali Zrinjski protiv APOEL-a i Borac protiv Rio Avea pokazali su jedno puno jače lice bh. klubova u Europi nego što smo to navikli prije.
Ranijih godina čak ni klubovi iz San Marina i Gibraltara nisu priređivali takve sramote kao što su Sarajevo i Željezničar priređivali svojim navijačima porazima od 8:0, 7:0, 6:0… Nekad čak i protiv trećerazrednih europskih ekipa.
Šta se promijenilo? Možda najviše kontinuitet. Sve tri ekipe koje su pokazale dobro lice u Europi uspjeli su kroz dvije ili tri sezone zadržati kostur svojih ekipa. Klubovi su finansijski stabilni, pa igrači i svojim kućama imaju mir i mogu misliti samo na fudbal.
Kontinuitet je igračima naših klubova donio i iskustvo igranja europskih utakmica, pa su fudbaleri Sarajeva ili Zrinjskog sa puno manje treme i neizvjesnosti izašli na megdan Celticu i APOEL-u jer su u prošlim sezonama vidjeli da mogu i nadigrati BATE Borisov ili Twente, da mogu i Celticu zabiti gol na svakom meču. Vidjeli su da ovakvi mečevi nisu nikakav “bauk”.
Svakim ovakvim iskustvom uz zadržavanje kontinuiteta igračkog kadra, ali i svojih trenera, naši klubovi biće bliži ostvarenju tog najvećeg cilja – “prezimljavanja u Europi”.
Još u augustu Reprezentacija.ba portal napisao je da Sarajevo može u grupnu fazu, te iako je takav stav javno ismijavan, bh. šampioni su pokazali da su uistinu bili u stanju izboriti grupnu fazu Europa Lige ove sezone.
Uz možda samo malo više sreće u žrijebu, još jednog dobrog igračkog rješenja sa klupe i naravno uz još, već spomenutog, iskustva igranja ovakvih utakmica.
2020. godini ćemo bar po europskim nastupima naših klubova dati prolaznu ocjenu, pa ona najodvratnija rečenica trenera “Okrećemo se domaćem prvenstvu” ove godine i neće biti toliko odvratna.
(Reprezentacija.ba)
