Kada biste bilo gdje spomenuli njegovo ime, dobili biste samo palac gore. Pripadao je onoj grupi fudbalera koji nisu atraktivni, danas ih najčešće zovemo radni vezisti, dakle oni koji rade za momčad i omogućuju da tzv. tehničari lakše funkcioniraju u modernom fudbalu. Takve “radnike” treneri u pravilu visoko cijene.

Govorimo o Vladanu Grujiću (39), čovjeku koji je kroz karijeru igrao za Crvenu zvezdu, Borac, Sarajevo, Köln, Litex…, a od 2002. do 2006. nosio je i dres fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine. I nakon što je završio karijeru ostao je u fudbalu. Danas se bavi menadžerstvom, i to vrlo uspješno, pod svojom komandom ima na desetine mladih fudbalera za koje se vjeruju da će u budućnosti biti nove zvijezde.

“Čim sam završio karijeru počeo sam da polako ulazim u taj menadžerski svijet. Danas za sebe kažem da sam agent-skaut, pretežno po raznim zemljama pratim mlade fudbalere, a poslije ako se stvore uslovi pokušavamo napraviti posao”, priča Grujić na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba i dodaje kako mu je bogata karijera otvorila mnoga vrata.

“To što sam bio fudbaler mi danas dosta pomaže. Koliko je važno da karijera bude uspješna i da igraš u što boljim klubovima, važno je i da te nakon iste ljudi pamte po dobrom. Da se nigdje bespotrebno ne zamjerite. Danas imam poznanstva skoro u cijelom svijetu, ljudi iz fudbala koje zovem poslovno su moji prijatelji, bivši saigrači i iz tog razloga kažem da je beneficija u menadžerskom poslu kada iza sebe imate karijeru.”

Kada već spominjete karijeru, koliko ste uopšte zadovoljni s onim što ste napravili?

“Uvijek polazim iz toga da čovjek dobije ono što zasluži. Meni se vratilo u onolikoj mjeri koliko sam i dao, koliki sam zapravo bio talenat i to je to. Također, treba uzeti i u obzir vremena u kojima sam ja stasavao. Ti uslovi i ovi danas su neuporedivi. Fudbalerima danas je sve dostupno, mogu vidjeti koliko su pretrčali, koliko pod opterećenjem, koliko su kratkih sprinteva napravili… Da ne spominjem i kondicione trenere kojih ima napretek.”

Ipak, i pored svega toga ste uspjeli relativno rano otići u Bundesligu. Iz Borca ste napravili transfer u Köln.

“Oni su mene zapazili kada sam sa reprezentacijom igrao protiv Rumunije. Skaut Kölna je zapravo došao na utakmicu radi nekog Rumuna, bili su zagrijani za njega, ali na kraju više sam im se svidio ja. Pratili su me još na nekoliko utakmica i na kraju je, eto, došlo do transfera. Ma, to je bilo ostvarenje sna. Godinu i pol sam se borio, bilo je i dobrih partija, tako da sa lijepim uspomenama gledam na taj period karijere. U Njemačkoj sam naučio šta znači profesionalizam i da je ustvari igrač uvijek broj jedan. Kod nas nekada kažu: ‘Nemoj mu ni davati platu, to je običan radnik’, dok Nijemci u igrača gledaju kao nešto što je najbitnije. Svi okolo su samo servis.”

Bilo je tada u Kölnu dosta dobrih fudbalera, koga bi ste Vi izdvojili?

“Lukas Podolski. Sjećam se da je on na trening došao kao junior da zamijeni jednog fudbalera koji je povrijeđen, a nakon toga više se nikada nije ni vraćao. Tadašnji trener je odmah u njemu vidio ‘ono nešto’ i vrlo brzo je i debitovao. Mi smo bili tada među mlađim igračima, pa smo zbog toga i kliknuli brzo, kasnije se družili… I danas imam kontakt s njim. On je jedan kulturan i porodičan čovjek.”

Nakon epizode u Njemačkoj bila je opcija i da idete u Middlesbrough.

“Middlesbrough je tada igrao važnu ulogu u Premier ligi, došli su čak i do finala Evropske lige. Tamo sam trenirao nekoliko dana i prilično sam se svidio treneru Steveu McClarenu, ali on mi je dao do znanja da zbog radne dozvole i nekih drugih stvari ne bih mogao odmah ostati i da je najbolje da nađem neki drugi klub koji je blizu kako bi bio i dalje na oku. A ja obzirom da sam bio u usponu, nisam želio ništa da čekam i na kraju sam prihvatio poziv da idem u Rusiju u kojoj mi se rodio stariji sin. Ta godina u Vladivkavkazu mi je posebna.”

Poslije Rusije jedno vrijeme ste proveli u Litexu, a onda ste se vratili u BiH. Ovaj put ste potpisali za Sarajevo.

“Oni su bili baš uporni kada sam se vratio iz Bugarske, konstantno su zvali, a ispostavilo se da sam napravio dobar potez jer smo poslije 20 godina osvojili titulu. I danas se naježim kada se sjetim kako je 30.000 ljudi došlo da proslavi s nama. Taj period danas smatram jednim od najljepših u karijeri. Bila je to jedna sjajna generacija u kojoj je bilo igrača koji predstavljaju taj klub. Mogao si se ugledati na jednog Turkovića, Ihtijarevića, Repuha…”

Kakva sjećanja imate na period proveden u reprezentaciji?

“Bilo je to dobro vrijeme, mada pomalo i žalim što se ta moja generacija nije nijednom plasirala na veliko takmičenje. A bili smo tako blizu u dva navrata. Dobro smo funkcionisali, stariji igrači su držali svlačionicu, a Sergej Barbarez sve to kontrolisao. On je na mene ostavio najveći dojam. Kapitenski je pravio balans, spajao nas mlađe i starije, a bio je i spona kada su za reprezentaciju počeli igrati igrači iz oba entiteta. Ne smijem zaboraviti ni ‘strašnu ljevicu’ Elvira Baljića koji nam je donio sam i svoje CD-ove, pa Hasana Salihamidžića koji je bio jako zabavan i uz to veliki profesionalac. Narod je imao pogrešnu percepciju o njemu. Nije on Lionel Messi da sam rješava utakmice.”

Jeste li ostali u kontaktu s nekima od bivših saigrača iz reprezentacije?

“Darko Maletić i ja smo kumovi, skoro svaki dan smo na kafi, a često se čujem i sa Sašom Papcem. Također, kada god dođem u Sarajevo svrastim i u restoran Elvira Bolića.”

Kako Vam se čini sadašnja reprezentacija koju vodi Dušan Bajević?

“Pratio sam posljednje utakmice našeg tima i ovu Ligu nacija koja je, može se reći, odlično iskorištena za ono što nas čeka. O Bajeviću kao treneru uopšte ne treba trošiti riječi, dovoljno je vidjeti gdje je sve bio i šta je osvojio, a uz sve to je i gospodin koji ima manire. Osjete to i igrači. Možda se neko neće složiti, ali igrači su u većini slučajeva inteligentni i znaju prepoznati kada neko ima znanje, a kada neko folira. Pogotovo kada su na takvom nivou. Bajević je njima prišao s iskrenim pristupom i zato je na kraju dobro prihvaćen”, zaključio je Grujić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.

(Reprezentacija.ba)