Kada na liniji imate nekoga kao Ervin Zukanović, lako je doći do zanimljive priče. Nije jedan od onih fudbalera iz kojih morate “izvlačiti” riječi. Otvoren, iskren, spreman odgovoriti baš na svako pitanje bez zadrške i bilo kakvog ustezanja.
O svojoj karijeri i o onome što je proživio u životu Zukanović bi jednog dana mogao napisati i knjigu. Bio bi to materijal za pravi bestseller, jer od svojih snova i želja nije odustajao nikada, pa ni onda kada je prije više od deset godina probijajući se u inostranstvu radio i u staklarskoj radnji. Već je dobio ponudu da snimi film. A danas? Danas je reprezentativac, nosio je kapitensku traku BiH, neko ko u svom CV-u ima klubove poput Genta, Atalante, Sampdorije i Rome u kojoj je, između ostalog, dijelio svlačionicu sa legendarnim Francescom Tottijem.
Povod za razgovor sa Zukanovićem bila je njegova nova avantura, ovaj put u Istanbulu, gdje je potpisao ugovor sa prvoligašem Fatih Karagümrükom i odlično krenuo u novu sezonu. Da se radi o izrazito ambicioznom timu najbolje govori i to što su uz Zukanovića doveli imena poput Emiliana Viviana, Mevlut Erdinca, Lucasa Biglije…
“Nisam ni ja očekivao da ću završiti u Turskoj. Nekako se sve odigralo iznenada. Javili su se ljudi iz kluba sa dosta ambicioznim projektom, ali na prvu nisam povjerovao u sve to i uzeo sam vremena da razmislim o svemu. Ipak, oni su na kraju bili baš uporni, a ispostavilo se da ono što govore nije samo obična priča. Dovode se fina pojačanja, dovest će još dobrih igrača, tako da ćemo imati prilično dobar tim ove sezone”, kaže Zukanović na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba.
Vjerovatno je privlačno bilo i to što je klub iz Istanbula.
“Pa, sigurno. Svi znamo kakav je grad Istanbul i meni je užitak sada tu živjeti. Uz sve to, imam na umu i da karijera jednog fudbalera ne traje 40 godina. Zato želim igrati što duže i uživati u svomu onome što mi fudbal donosi. Vjerujem da i ovdje mogu ostaviti trag kao fudbaler.”
Šta nam još možete reći o klubu? Nije baš Fatih Karagümrük toliko poznat…
“Nisam znao puno o klubu, ali sada sam uvjeren da sam napravio odličan potez što sam došao ovdje. Nije cilj samo se ‘provrtiti’ po Superligi i ispasti, zato se i dovode kvalitetni igrači, a i na čelu kluba su dosta ozbiljni ljudi. Gazda je oko 30 godina u fudbalu, zna dobro kako stvari stoje. Meni se sviđa što sve ono što kaže sprovede i u djelo. Nema praznih priča. Također, u planu je i gradnja novog stadiona.”
Skoro dva mjeseca ste se vodili kao slobodan igrač. Je li bilo još nekih poziva, ponuda?
“Bilo je, naravno, ali za mene je ponuda samo ono što je na papiru. Nema smisla da sada govorim ko se raspitivao, ko je bio zainteresovan. Fatih Karagümrük je bio najkonkretniji, osjetio sam da me najviše žele i zato sam na kraju odlučio da dođem. Za sada je dobro krenulo, zabio sam gol već u svojoj prvoj utakmici, izabrali su me i u tim kola, mada najvažnije je da mi kao tim pobjeđujemo.”
Neću dovijeka igrati
Nije Vas bilo na posljednjem popisu reprezentacije.
“Nisam nešto mnogo pratio, imao sam klupskih obaveza, ali nastojao sam ako ništa da pogledam sažetke i ono što su mediji servirali. Iz tog razloga ne bih da nešto pretjerano komentarišem oko toga. Što se tiče toga što nisam bio pozvan, to je odluka selektora i na meni je da je poštujem, a ja ću svojim igrama pokušati se izboriti da budem opet tu. Cilj mi je s reprezentacijom ići na Europsko prvenstvo!”
Novi reprezentativci su Dennis Hadžikadunić i Anel Ahmedhodžić, obojica igraju na vašoj poziciji…
“Odlično! Nisam ja neko ko će ih sad poprijeko gledati što su oni meni konkurencija ili slično. To su mladi momci, momci pred kojima je budućnost i normalno je da ih treba polako uvoditi. Pa, nećemo mi stariji i iskusniji dovijeka biti tu. Dao Bog da se pojavi još tih mladih igrača iz dijaspore od kojih bi mogli imati koristi.”
Imate li osjećaj da nekada navijači nisu bili korektni prema vama? Za primjer uzet ćemo utakmicu protiv Armenije, mnogi su vas ‘razapeli’, ne znajući pritom da ste igrali povrijeđeni.
“Ah, to je standardno. Šta ćete… Takve stvari mene obično motivišu, guraju da više radim, zato sam na kraju i napravio što jesam. Nije svejedno kada dođu svakakvi komentari nakon što sam prethodno u Ligi nacija držao odlično tu zadnju liniju, ali… Treba gledati naprijed.”
Je li Vam zasmetalo to što tadašnji selektor Robert Prosinečki nije barem rekao da ste igrali povrijeđeni.
“To je njegova stvar, ima pravo da radi i govori šta hoće…” Nisam ništa dobio na lijepe oči
Promijenili ste brojne klubove kroz karijeru. Je li to dobro ili loše?
“Tako je ispalo. Nisam ja išao kroz karijeru s planovima da se selim iz godine u godinu… I ja bih volio da sam se negdje zadržao malo duže, ali jednostavno to je životni put, karijera jednog fudbalera koja je nepredvidiva. Išao sam korak po korak. Od manjeg kluba u Belgiji išao ka većem, tako i u Italiji i na kraju došao do Rome… Mogu reći da ništa to nisam dobio na lijepe oči već sam sve napravio poštenim radom i trudom. Na to danas ponosno gledam. Svugdje gdje sam igrao mi je bilo lijepo, a naročito tamo gdje su mi se djeca rodila.”
Jedan dio karijere ste proveli i u Saudijskoj Arabiji. Kako biste opisali to iskustvo?
“Tada sam bio u godinama kada sam razmišljao da li da napravim još jedan skok u finansijskom smislu, ali na kraju se ispostavilo da je u meni bilo još žara. Nisam neko ko će uzeti novac i reći – to je to. Zato sam se i brzo vratio u Italiju. Naši ljudi inače imaju pogrešnu sliku o Saudijskoj Arabiji i njihovom fudbalu. Ja sam došao iz Serie A tamo i nije bilo nimalo jednostavno za igrati, jer oni mnogo ulažu, dovode strance koji prave razliku i tempo je dosta dobar. Kod nas to omalovažavaju, smatraju da je slabija i od naše lige, a ustvari nisu ni vidjeli šta je to. Najlakše je sjediti kući, upaliti kompjuter i komentarisati.”
I van fudbala ste izgrađen čovjek. Već godinama ste u braku, imate i troje djece…
“Nisam nikada bio tip koji je uživao u nekim provodima i slično. Želio sam mlad da se oženim, da formiram porodicu i to mi se, eto, ostvarilo. Imam prekrasnu suprugu koja mi je velika podrška i troje djece. To je dio mene.”
Jeste li odlučiti šta ćete raditi kada završite karijeru, gdje ćete živjeti?
“Nisam još tačno odlučio, sve je otvoreno. Nije isključeno ni da uplovim u te trenerske vode jer bih sigurno imao šta prenijeti na djecu. Treniralo me je toliko dobrih trenera poput Gasperinija, Marana, pa Jurića… Od svakog sam nešto vidio i naučio. Ne znam još ni gdje ću živjeti, i to je sve otvoreno, mada mislim da će to biti Sarajevo”, istakao je Zukanović na kraju razgovora.
(Reprezentacija.ba)
