Aleksandar Vuković jedno je od imena koje se sa mnogo više poštovanja izgovara u Varšavi nego u njegovoj rodnoj Bosni i Hercegovini.
Iz Banjaluke je Vuković otišao kao dijete, fudbalski put ga je odveo u Partizan, a zatim u Poljsku u kojoj je nakon bogate igračke karijere nastavio raditi kao trener. I to u Legiji iz Varšave. Nema mnogo trenera iz naše zemlje koji se mogu pohvaliti da rade u jednom takvom renomiranom klubu i uz sve to da je u svojoj prvoj sezoni na klupi osvojio i titulu šampiona Poljske. Izuzetan je to uspjeh za ovog mladog stručnjaka.
Sve to je, naravno, bilo povod za razgovor u kojem je 41-godišnji Vuković, između ostalog, otkrio da mu je jedan od trenerskih uzora Ivica Osim i da je nedavno u Legiju umalo doveo jednog reprezentativca Bosne i Hercegovine.
“Lično mi je čast što imam priliku da radim kao trener u Legiji. Iza sebe imam tek jednu samostalnu sezonu i mogu se pohvaliti da je u isti mah bila uspješna s obzirom da smo prvaci”, kaže Aleksandar Vuković na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba i otkriva kako je došlo do toga da jedan ‘stranac’ dobije posao u takvom klubu. I to kao prilično zelen trener.
“Igračku karijeru sam završio 2013. godine u Koroni Kielce i nekako je prirodno bilo da tu počnem i raditi kao trener. Krenuo sam kao pomoćnik, da bi me kroz neko vrijeme pozvala Legia u kojoj sam kao igrač ostavio trag. I, eto, krenulo je tako. U prvom timu se izmijenjalo dosta trenera, trudio sam se da od svakog nešto naučim i da dobro ispečem ovaj zanat, a pritom nisam osjećao nikakav pritisak jer sam bio u sjeni. Mogao sam i ranije raditi samostalno, javljali su mi se neki slabiji klubovi, ali odlučio sam se za ovaj strpljiviji put i danas se osjećam više nego spremnim za ovaj posao.”
Javnost u Poljskoj nije baš najbolje reagovala kada je Vuković imenovan. Očekivao se trener s bogatim CV-om…
“Ja sam vojnik ovog kluba, znam kako diše, od igrača, stručnog štaba do organizacijskog dijela. To je bila velika prednost. Bilo je raznoraznih komentara, ponajviše negativnih, ali na sve to trebate biti spremni ako se želite baviti trenerskim poslom. Ima ih i sada kada iza sebe imam uspješnu sezonu. U novu sezonu nismo ušli najbolje i znate kako je to… Trener je dobar kada pobjeđuje, čim uslijedi koji loš rezultat, više nije dobar. Trudim se da se ne opterećujem toliko s tim već da se samo na posao fokusiram.”
Želio Ibrahima Šehića na golu
Interesovalo nas i koliko je bilo teško jednom ‘strancu’ da uopšte dobije posao u takvoj sredini.
“Moja priča je malo drugačija i lakša zato što sam u Poljskoj od 2001. godine i po mnogim stvarima se ne tretiram toliko kao stranac. Nije objektivno stavljati me u taj koš. Da sam, recimo, došao iz pozicije Vlade Jagodića ili Vinka Marinovića u Legiju, to bi onda bilo iznenađujuće i vrijedno pažnje. Ja sam ovdje osam godina proveo igrač, tu sam ostao da živim, poslije i da radim kao trener. Nekako je bilo prirodno da jednog dana dobijem šansu. Nije to plod slučajnosti već projekat s kojim sam bio upoznat i ranije.”
Dres Legije je u proteklim godinama oblačio veliki broj fudbalera s ovih prostora. Nedavno je stigao Josip Juranović iz Hajduka, a od ranije tu su Domagoj Antolić i Marko Vešović.
“Na našim prostorima ima dosta zanimljivih fudbalera, velikih talenata, koji zapadnu za oko i Legiji. Ipak, nažalost mi ne možemo da poslujemo na nivou Manchester Cityja. Mogućnosti su nam ograničene, gledamo da prođemo što jeftinije i to nas stavlja u podređen položaj.”
Sa Legijom se ovog ljeta u vezu dovodio golman reprezentacije BiH Ibrahim Šehić.
“Iz prve ruke mogu potvrditi da nisu u pitanju samo glasine i da je bilo dosta konkretnih razgovora. U jednom momentu mislio sam da je Šehić naš novi golman, bili smo blizu dogovora, ali na kraju od cijele priče ništa nije bilo. Nismo mogli ići preko nekih naših limita, što je u međuvremenu Konyaspor iskoristio i za veći novac ga doveo u svoje redove.”
Ivica Osim inspiracija
Kazao je kako inspiraciju traži u najaktuelnijim i najboljim trenerima današnjice.
“Kroz karijeru me treniralo dosta trenera i od svakog od njih sam nastojao da nešto naučim. Tako i od ostalih koji su na svjetskom nivou. Ipak, važno je da budeš autentičan, da imaš svoj način razmišljanja, jer svaki trener je priča za sebe. Inspiraciju ponekad crpim od Ivice Osima kojeg smatram najvećim trenerom na ovim prostorima. Da se nije desio nesretni rat i da je ostao u Partizanu, ko zna gdje bi granica bila. Sve ono što je napravio poslije sa Šturmom nije ni izbliza ono što je mogao sa Partizanom. Siguran sam u to.”
Igračku karijeru je počeo u mlađim kategorijama Borca. Porodica mu i danas živi u Banjaluci.
“Otišao sam kao dijete, ali ostao sam vezan za svoje rodno mjesto i idem kada sam god slobodan. To je moj grad, kao što je i Borac moj klub. Pamtim i danas utakmice koje sam igrao u Borčevom dresu, sve te klince s kojima sam se družio, a neki od njih su Vladan Grujić i Darko Maletić koji su kasnije postali i reprezentativci.
Poslovne obaveze mu ne dozvoljavaju da mnogo prati fudbal u Bosni i Hercegovini, ali trudi se biti upućen što više.
“Ne mogu reći da sam svaki vikend uz male ekrane, ali trudim se koliko-toliko da pratim šta se dešava. Znam da je Sarajevo šampion, da je u Željezničaru Semir Štilić koji je ovdje ostavio veliki trag igrajući za Lech i Wislu… Imam tako te neke informacije. Reprezentaciju isto površno pratim, nisam neki zagriženi navijač, ali gledam je sa simpatijama i drago mi je kad pobjeđuje. Vjerujem da će s Bajevićem na čelu biti razloga za zadovoljstvo. Protiv Poljske nije izgledalo baš najbolje u odnosu na meč sa Italijom, ali bio je to ‘išaran’ sastav, trebalo je provjeriti sve igrače kako bi se moglo vidjeti na koga ozbiljno računati u baražu.”
Poljaci, kaže nam, uprkos pobjedi nisu bili toliko oduševljeni zbog pobjede.
“Ovdje je to specifično, javnost je dosta kritički nastrojena, gledaju da nađu neki minus u svemu. Poslije prve utakmice i poraza od Nizozemske napravili su jednu atmosferu nezadovoljstva, dok su pobjedu nad BiH označili samo kao neki blag pomak. Nije lako… Ja lično smatram da poljski selektor radi dobar posao, uostalom odveo ih je i na Evropsko prvenstvo”, zaključio je Vuković na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)
