Napisati nešto o Enveru Mariću (72) je vrlo teško. Najviše iz razloga što je teško u ispravnom svjetlu prikazati takvu fudbalsku legendu, čovjeka i sportistu koji je svojom pojavom na nebu bivše Jugoslavije zasjenio mnoge dotad neprikosnovene zvijezde.

Nije Marić tek dobio dobio nadimak ‘Leteći Mostarac’ ili ‘Panter sa Neretve’. Jedan je od najboljih golmana koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Bio je prihvaćen, slavljen i voljen, a jednako cijenjen je i danas kada je ušao u osmu deceniju života.

Penzionerske dane Marić provodi na relaciji Berlin – Mostar. Najteži period mu je bio 2010. godine kada je operisao srce, a kako je nakon toga doživio i težak moždani udar, prvo pitanje koje smo mu postavili se odnosilo na zdravlje.

“Kada ste u mojim godinama sa zdravljem je uvijek borba, ali dobro je. Pogotovo kada se sjetim kako je bilo. U ovim penzionerskim danima najteže mi pada besposlenost. Nisam naučio na ovaj život, ništa ne radim, a dani dugi. Ponekad jedino odem na trening Herthe”, kaže legendarni Enver Marić na početku razgovora za portal Reprezentacija.ba.

A dolazite li u rodni Mostar?

“Nisam dolazio otkako se pojavio ovaj koronavirus. Znate, pripadam toj rizičnoj grupi i nije baš jednostavno… Prije toga sam često mijenjao adrese, kad mi dosadi Berlin, odem u Hercegovinu i suprotno. A da mi nedostaju sada Mostar i Neretva, nedostaju…”

Osjetite li nekada nostalgiju za proteklim vremenima?

“Prošlo je i nestalo, na nama je da se pomirimo s tim. Život je lijep. Zašto u njemu ne uživati i danas? Činjenica je da je ranije život bio mirniji i laganiji, ali treba se nadati i vjerovati da će doći bolja vremena. Mnogi ljudi su zaslužli da dobiju šansu i da žive u miru, zaslužili su da pokažu svoje znanje i umijeće, to im svakako treba i omogućiti.”

Ima li danas našoj zemlji nekih novih Marića?

“E, kad me to već pitate, moram reći da sam zapazio dvojicu jako talentovanih golmana. Pratim Premijer ligu BiH u posljednje vrijeme i meni su nekako zapali za oko Vladan Kovačević iz Sarajeva i Martin Zlomislić koji brani za Široki Brijeg. Obojica su mladi reprezentativci. Imaju perspektivu, može nešto od njih biti, ali vrijeme će pokazati kako će se na kraju razviti.”

Kako gledate na angažman Duška Bajevića kao selektora reprezentacije BiH?

“Njegovo imenovanje je jako dobar potez za naš Savez. On je miran i iskusan čovjek koji je imao bogatu igračku i trenersku karijeru, znalac je iza kojeg stoje rezultat. E, sad pitanje je kako će se snaći u ovim uslovima i okolnostima. Kod nas ljudi očekuju da pobijediš u svakoj utakmici, a je li to realno? Ima i kojekakvih ‘selektora’ kojima smeta što je pozvan ovaj ili onaj, samo po njima bi morao imati jedno 50 igrača. Nije lako ovdje raditi, ali ja vjerujem u Duška.Napravit će ekipu za sljedećih deset godina.”

U Berlinu je doskoro bio i Vedad Ibišević. Nažalost u Herthi mu nisu dali novi ugovor.

“Nisu, i šta sad? Godine čine svoje. Ako neće Hertha, hoće neko drugi. O njemu imam jako lijepo mišljenje, dobar je i kao igrač i kao čovjek.”

Hasan Salihamidžić. Šta kažete na posao koji danas radi u Bayernu?

“Ma, Hasan je legenda. Nevjerovatno je koliko ima energije i volje, a uz to i znanja. Ovaj odličan posao koji je napravio za mene nije iznenađujući. Uostalom, dovoljno je vidjeti šta je sve napravio i kao igrač. Ne bi Bayern neku maskotu postavio na tako odgovornu funkciju. Znaju oni…”

U Veležu ste proveli skoro kompletnu igračku karijeru. Koliko danas pratite Rođene?

“Iako sam u godinama i prilično daleko, pratim sve. Nismo imali baš sreće u nekim utakmicama, puno bolje bismo izgledali da imamo na kontu još jednu pobjedu, ali može se to popraviti sve. Vjerujem u ovaj Velež. Jedno vrijeme sam bio i dio rukovodstva kluba, ali odlučio sam da budem po strani jer je ovako korektnije s moje strane. Ipak ne dolazim ja toliko često u Mostar”, objasnio je Marić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.

(Reprezentacija.ba)