Popularni sportski komentator Marjan Mijajlović nedavno je boravio u Sarajevu. Najavio je i mogućnost povratka na male ekrane. To je čovjek kojeg smo upamtili po emotivnim prijenosima brojnih nogometnih okršaja. Ipak, po jednoj utakmici posebno. To je onaj čuveni okršaj iz Genka, kada je naš državni tim savladao Belgiju rezultatom 4:2. Tada je nogometna reprezentacija BiH dobila nadimak ”Zmajevi”, a Edin Dežko – ”Dijamant”. Pomenuti komentator je kasnije i Vedada Ibiševića nazvao je ”Vedator”. Inače, Marjan je posljednjih nekoliko godina u Beogradu radio poslove selidbe, nosao je ormare, kauče, ali je kaže naučio nešto novo u životu. U ekskluzivnom razgovoru za Life.ba istakao je zašto se povukao iz javnog života, govorio je o bh. reprezentaciji i emotivnim prijenosima brojnih mečeva, jedan je posebno podvukao. Naglasio je kako bh. nogomet bilježi pomake, ali za iskorak u Evropi treba imati ”ono nešto”.
Piše: Edin Isanović
Možete li za početak reći, šta trenutno radite?
U proteklom periodu sam svašta radio. Prije svega selidbe. Nosao sam ormare, kauče, a naučio sam i maltati, što je pohvalno. Radim sa jednim našim čovjekom u Beogradu. Sve su to stvari koje nemaju apsolutno nikakve veze sa novinarstvom. Stvarno je bilo svega i svačega. Finih, ali i manje finih stvari. No, ko hoće da radi uvijek ima posla. Nećemo sada reći ništa novo ako kažemo da je novinarstvo potcijenjeno. I kada sam prije 20 godina radio u Žurnalu, morao sam da imam još jedan posao.
Postoji li mogućnost da se ponovo aktivirate kao novinar?
Poslije onog gostovanja na FACE TV stvari su se promijenile. Prijatelji Mahir Hodžić i Armin Skalonja su bili uvijek uz mene, ima tu još nekih ljudi da sve ne nabrajam. Dakle, nakon razgovora kod Senada Hadžifejzovića počeli su brojni upiti, ali me pozitivna reakcija ljudi bila za mene nešto što me natjeralo da ponovo razmislim o svemu. Mislio sam da su me mnogi zaboravili. Stvarno, kada sam vidio broj pregleda emisije, a na Facebooku sam za dan prikupio preko hiljadu prijatelja. Aktivirao sam se na društvenim mrežama nakon skoro 10 godina. Dok sam bio na FACE TV-u, nisam imao svoj profil. Bile su samo Fan grupe, a to su drugi stavljali vijesti. Youtube kanal je, također, pokrenut kako bih pričao o fudbalu svim mojim simpatitzerima.
Kada god ste Vi radili prijenos utakmica bh. reprezentacija, bilo je i dosta uspjeha. Kako danas gledate na to vrijeme?
Moram vam reći da sam posljednja dva ciklusa gledao sa strane, ono kao navijač. Mislim da je moralo doći do smjene generacije, ali posljednje kvalifikacije sam bio razočaran. Poraz od Finske me šokirao, uz dužno poštovanje. Kada smo bili u grupi sa Velsom i kada je bio šef državnog tima Mehmed Baždarević očekivao sam pad zbog odlaska na Mundijal ranije, ali sam prošli ciklus mislio da možemo biti bar drugi u grupi i otići direktno na Euro. Emotivno sam loše podnio posljednji neuspjeh. Jedino smo dobro igrali u Ligi nacija.
Hoćemo li konačno preskočiti baraž?
Igramo to po četvrti put. Mislim da su to reprezentacije naših gabarita. Realno, sa S. Irskom imamo dobre šanse. Oni su smijenili selektora koji je, po mom sudu, dobro radio. Slovake smo onda dobili, možemo i sada. Još igramo kući, a znate šta to nama znači. Žrijeb nam je bio naklonjen.
Prenosili ste uživo mnoge utakmice nacionalnog tima, čak i onu kada smo izborilio plasman na Mundijal. Koju Vi posebno pamtite?
Bilo je mnogo važnih pobjeda, ali uvijek naglašavam do volim onih 0:0 sa Grčkom u Atini. Zaboravljena utakmica kada je Gekas na prazan gol pogodio stativu. To je onaj dvoboj kada se vodi rovovska borba, pa sam zato kasnije rekao da sam se osjećao kao da sam bio u rovu. Obično se pamte pobjede, ali ja pamtim taj remi. Da budemo realni, i ona utakmica u Litvaniji je bila preteška za igru i komentarisanje. Oteglo se ono bilo dok je Vedad zabio gol. Mislio sam da ćemo tada puno lakše pobijediti. Sjećate se da sam tada najavio gol u akciji kada je i bio. Već u sljedećem ciklusu nakon Mundijala upali smo u letargiju. No, nisam ja trener, gledam samo navijački.
A po čemu pamtite utakmicu u Genku 2009. godine?
Sjećam se da sam odmah nakon meča rekao – ‘Što bih volio da uvijek bude ovakva utakmica’. Mislio sam da neko dobije nadimak. Tada se ”rodio” Dijamant, ali i Zmajevi. Sve je bio spontano. Također, i utakmica Sarajevo – Levski 2012. godine je imala veliki odjek kada je Said Husejinović postigao onaj spektakularan pogodak. Volio bih da je svaka nova utakmica, jedna nova priča. Radio sam i mečeve Željezničara protiv Maribora. Ipak, taj okršaj sa Levskim se pamti zbog trijumfa. Pauze u utakmici sam koristio da lansiram neke korisne informacije. Drago mi je da se i danas spominju ti dvoboji koji su pobudili dosta emocija. Navijači su poslije saznali da se ja razumijem u fudbal. Razgraničio bih emocije i znanje koje posjedujem. Genk je bio incijalana kapsla. Ostao je taj okršaj u narodu.
Je li Vam nedostajao fudbal, ali i mediji proteklih godina?
Moram reći da sam se posljednjih godina odmorio od svih medija. Bio sam posvećen analizi i drugim stvarima. Volim književnost i historiju. Mene zanimaju i zimski sportovi. Gledao sam utakmice i odmorio sam se. Nisam puno čitao portale, a bio sam povrijeđen nekim komentarima na moj račun koje, mislim, nisam zaslužio. Ali prošlo je sve. Nije to bilo od većine raje, a bilo je i nekolegijalnosti.
U fokusu ste interesovanja posljednjih 20 dana. Šta se dešava?
Dobio sam zaista mnogo poruka i podrške posljednjih dana. Sve je to lijepo i prija čovjeku. Bilo je dobro i ranije, ali sada sve ima veću težinu. Osjetio sam raspekt prema meni. Ostao sam dosljedan nakon svega i to me posebno raduje.
S obzirom na to da pratite fudbal možete li reći Vaše mišljenje – zbog čega se još niti jedan bh. klub nije uspio plasirati u grupnu fazu nekog evropskog takmičenja?
Kako smo čekali odlazak reprezentacije na veliko takmičenje, tako čekamo odlazak nekog kluba u grupnu fazu. Optimista sam, može se to desiti. Ima tu sada i nekih prečica, neke miluje žrijeb. Zbog slabijeg koeficijenta bh. klubovi imaju teške prepreke. Sarajeo je protiv Cluja 2009. godine bilo na ‘jednoj lopti’. Ekipu je vodio Mehmed Janjoš i nije bilo puno uloženo u tim. Bordo tim je imalo veći budžet pet godina poslije, ali su opet imali težak žrijeb u play-offu. Sada se igra jedna utakmica, nekima će biti teže, nekima lakše. Biće to nagazne mine. Sve nam to može odgovarati ako budemo domaćini.
Ko je vaš favorit u aktuelnoj završnici Ligi prvaka?
Otvorilo se u onom dijelu žrijeba gdje je PSG. Mogu doći do finala, ali imaju gubitnički sindrom. No, imaju jak tim. Ipak, moj favorit je – minhenski Bayern. A u Evropskoj ligi Bayer Leverkusen. Isti problem kao PSG ima Manchester City. Fudbal je u ovom vremenu pokazao kako ima puno problema koji se ne vide. Morali su nastaviti atraktivne lige zbog TV prava. Vidite sada situaciju, igrači će samo odmarati sedam dana i počinje im nova sezona. Konkretno mislim na Srbiju.
Kako je gledati utakmice bez gledatelja?
Katastrofa. Apsolutna, katastrofa. Gledao sam samo dvoboje klubova koje volim – Roma, Atletico Madrid. To je bilo mučno. Vidjelo se koliko nedostaju gledatelji. Rekao sam jedne prilike ‘Jadan onaj komentator’. Moram priznati da ne bih mogao raditi prijenos utakmice bez publike. Zaista, ne bih. Možda bih odradio zanatskih, ali bi bilo pozorište.
Pitanje za kraj – Kako komentarišete igre Atalante?
Oni su osvježenje i blagodat za fudbal. Uživao sam prošle sezone u igri LASK-a iz Linza, St. Gallena, Wolverhamptona i Atalante. To su timovi koji su me impresionirali i trebaju biti putokaz ostalima.
(Reprezentacija.ba)
