Zoran Vulić je poznato trenersko ime na prostorima bivše Jugoslavije. Igračku karijeru je počeo i završio u Hajduku.

Također, i njegov otac Ante bio je golman pomenutog kluba. U pet mandata vodio je splitske Bijele, a trener s hajdučkim pečatom pružao je posebnu emociju u radu. Kao trener je 2001. godine dotako vrh sa ”Majstorima s mora”, a potom i nacionalni kup dvije godine poslije.

Također, 2004. godine je smijenjen tri kola prije kraja prvenstva i najzaslužniji je za naslov prvaka. Kada se poemene njegovo ime, navijači Hajduka ”dignu palac gore”.

Pored Hajduka sa klupe je vodio Rijeku, Istru, Split, Hrvatsku U-19 selekciju, Luč Energi, Šerif Tiraspol, Apollon Smyrni. U vrijeme igračke karijere bio je standardni član reprezentacije Jugoslavije. U intervjuu za Life.ba Vulić je govorio o trenutnoj situaciji, Mundijalu u Italiji 1990.godine, Hajduku, Yu – prvenstvu, a istakao je ko je za njega bio najbolji nogometaš sa kojim je igrao.

Piše:Edin Isanović

Možete li na početku reći – šta trenutno radite?

Odmaram, a uvijek kada odmaram – radim sa djecom. Individualno, kroz moje ruke su prošli Perišić, Kalinić, Vlašić, Radošević, Glumac… Uvijek se radi nešto uz nogomet. Uživam u tome.

Kako ste proveli vrijeme kada je bio obavezan karantin zbog korona virusa?

To je u početku zbilja izgledalo loše. No, znate kakvi smo mi ovdje u Dalmaciji. Malo se prepadnemo na početku, a poslije se opustimo. Kao i svi drugi ljudi, bio sam u kući. Maksimalno sam poštovao upute nadležnih, a često sam znao izaći da prošetam. Nije bilo ugodno, ali je bolje da smo tako reagirali. Pandemija se nije baš toliko raširila ovdje u Splitu, osim u staračkom domu. Sve u svemu, dobro smo prošli. Žao mi je ljudi koji su nastradali u staračkom domu ni krivi, ni dužni.

Po Vašem sudu, koliko će se sve što se dešava sa virusom Covid 19 odraziti na nogomet u budućnosti?

Već sada su posljedice velike. Utakmice bez publike nisu ni blizu kakve bi bile sa navijačima na tribinama. Prema tome, kada igrate bez publike – nema više favorita. Domaći više nisu u prednosti. To vam je isto kao juha bez soli. Za mene to nije ugodno. Sve sam to prošao sa Hajdukom kada je bio kažnjen i kada je sve domaće dvoboje igrao bez publike. To ne bih poželio nikome.

Jeste li upoznati da je u BiH prekinuto prvenstvo i da je FK Sarajevo proglašen prvakom?

Jesam, pročitao sam to. Pa epidemiolozi znaju to bolje od mene. Sada je li to pošteno ili ne, neka drugi kažu. Isti scenarij je bio u Francuskoj. To je druga tema za razgovor. Ako su ljudi vidjeli da je to opasno po zdravlje za igrače i navijače, onda je bolje da su donijeli takvu odluku. Premda, smatram da se to moglo odigrati. Ali, ponavljam ljudi koji se time bave su pametniji od mene i znaju kakvu su odluku donijeli.

Koliko poznajete stanje u Premijer ligi BiH?

Čudno mi je što je u posjljednjih sedam sezona Zrinjski osvojio četiri, a Sarajevo tri titule. Šta je sa Željom? Znam da su prije toga oni bili prvaci, ako se dobro sjećam. To se svelo kao ovdje u Hrvatskoj gdje je Dinamo dominantan, a pokušava ga pratiti Rijeka. Hajduk se izgubio kao i Željo. No, vraća se i želi ove sezone drugo mjesto i plasman u Ligu prvaka. No, to je premalo. Uvijek trebaju ići na prvo mjesto. Posljednju titulu Hajduk je osvojio 2005. godine. To je klub koji ima puno simpatizera i navijača u BiH, ali na terenu ne igraju navijači. Za uspjeh su potrebni dobri igrači. Teško će biti skinuti Dinamo s trona, ali Hajduk polako prilazi blizu. Trebaju živjeti i čekati kiks Zagrepčana.

U vrijeme igrače karijere bili ste član reprezentacije Jugoslavije. Po čemu pamtite Mundijal koji se održao u Italiji 1990. godine?

Po tome što smo trebali biti svjetski prvaci, a nismo. Zbilja smo imali fantastičnu ekipu i mogli smo ići do kraja. Međutim, trebalo je malo sreće, kao što je recimo imala Hrvatska u Rusiji gdje je golman odbranio krucijalne penale. Kvalitet smo imali da idemo do same završnice. Eliminisani smo u četvrtfinalu od Argentine nakon jedanesteraca. Borili smo se kao lavovi. Igrali smo sa igračem manje, jer je Šabanadžović u 30. minuti dobio drugi žuti karton.

Uvijek ste pohvalno govorili o Ivici Osimu koji je u to vrijeme bio šef državnog tima.

To je bio vanserijski trener. Kakav Mourinho, kakav Guardiola. Još ako pogledate uslove koji oni imaju, a kakvi su prije bili. To se ne može porediti. Za mene je jedan od najboljih trenera sa ovih prostora. Žao mi je i zbog njega što nismo uspjeli. Osim je enciklopedija nogometa, jedan genijalac. Čovjek kod kojeg ste znali da ćete napredovati. I što je najvažnije, bio je izuzetno pošten prema igračima. Zaslužuje kapu do poda.

Koji jugoslovenski stadion pamtite kao najteže gostovanje?

Najteže je bilo igrati te ‘male utakmice’. Dok su okršaji sa Partizanom, Dinamom, Zvezdom, Sarajevom ili Željom bili lakši. No, otići recimo u Podgoricu, bilo je žestoko. Morate pobijediti, a imaju dobar tim. Teško je bilo u Skoplju, Novom Sadu, Osijeku. Pomenuti klubovi su imali ekstra igrača. Pamtim i danas napad Slobode Šećerbegović – Kovačević. Da ih lasom hvatate, ne možete ih uhvatiti. Ili Nikić, Bahtić i Paprica iz Želje. Sav se naježim dok pričam s vama. To je bio drugi svijet. Bolji i kvalitetniji nogomet. To je bila strašna liga.

Igrali ste sa mnogim igračima. Ko je na vas ostavio najjači dojam?

Za mene je Safet Sušić bio najbolji sa kojim sam igrao. Teško ga mogu uporediti danas sa bilo kim.

Koju titulu sa Hajdukom posebno pamtite?

Osvajao sam ih i kao igrač i kao trener. Najdraža je ona iz 2001. godine koja je došla nakon pet godina dominacije Dinama. Pamtim pozdravljanje ljudi u Varaždinu i taj spektakularan doček u Splitu. Mislim da je to moja najdraža utakmica u životu. Sve je bilo u bijelom. Onaj ko voli Hajduk to može doživjeti i umrijeti odmah. Ja volim Hajduk, to je moja obitelj i zbog ovoga što sam spomenuo mogu mirne duše otići na onaj svijet.

Gdje vam je u trenerskoj karijeri bilo najljepše?

U Atini. Temperament sličan nama. Bilo je lijepo za raditi, ali su bili nestrpljivi. Hoće rezultat preko noći. No, bilo mi je svugdje dobro. Sreo sam mnogo ljudi sa kojima sam postao prijatelj. Sport otvara granice.

(Reprezentacija.ba)