Dželaludin Muharemović (50) po mnogima je najbolji igrač Premijer lige BiH svih vremena, a posljednjih nekoliko godina svoju trenersku karijeru gradi u dalekoj Kini.

Bivši ljubimac navijača Željezničara je za Reprezentacija.ba portal govorio o trenutnoj situaciji u Kini, ekspanziji fudbala u ovoj azijskoj zemlji, bh. fudbalu, Željezničaru, a izabrao je i idealni tim Plavih sa Grbavice od 1995. godine na ovamo.

Vratili ste se u Sarajevo, kakve informacije imate iz Kine vezano za korona krizu? Kako je to tamo sve izgledalo?

“Jeste, vratio sam se nekoliko mjeseci prije pojave prvih slučjeva zaraze u samoj Kini. Svakako da sam bio u stalnom kontaktu sa mojim kineskim prijateljima sve vrijeme u periodu najveće pandemije. Znajući kako su oni, kao narod, veoma disciplinovani i kako inače poštuju naređenja i propisane mjere, nimalo nisam iznenađen njihovom uspješnom borbom sa ovom pandemijom. A koliko je to ozbiljan i veliki problem svima nama se pokazalo nešto kasnije. U stvari, još uvijek to možemo vidjeti.”

Već godinama radite u Kini? Kako ste uopšte završili tamo i kakva su vam iskustva iz Kine, kako izgleda klub, šta bi ste izdvojili kao zanimljivo

“Da, već tri godine sam tamo i mogu reći sve najbolje, zaista. To je jedan sasvim drugi, puno viši nivo nego kod nas ovdje. Kad kažem puno viši nivo, mislim na samu organizaciju klubova, takmičenja, na infrastrukturu i sve ono što čini jedan klub i takmičenje. Naravno, sve je to posljedica velikih finansijskih ulaganja. Moram naglasiti da su prve tri lige profesionalne i da su svi klubovi u privatnom vlasništvu. Raditi u takvim uslovima naravno da mi je velika čast i satisfakcija, a o kvalitetu moga rada, vjerovatno najbolje govore njihovi pozivi iz godine u godinu.”

Usporedba bh. i kineskog fudbala?

“Mislim da se već iz prošlog odgovora da naslutiti u čemu je i kakva razlika između kineskog i našeg fudbala. Možemo krenuti od vlasništva klubova, već pomenute infrastrukture pa do uslova za rad jednog trenera. Sve je puno uređenije. Dok kod nas trener mora razmišljati o mnogo čemu, tamo ste isključivo fokusirani na svoj dio posla i na odgovornost koju on nosi. Također bih naglasio veliku autonomiju ili samostalnost u radu trenera, što kod nas baš i nije slučaj, na žalost. Pored njihove velike želje i ogromnih ulaganja, najveći hendikep kineskog fudbala u odnosu na naš je nedostatak talenta i onog „nečeg“ što naši igrači imaju. Tamo je veoma teško naći igrača „našeg“ tipa, plejmejkera sa idejom i percepcijom zadnjeg pasa.”

Da li je preporuka bh. trenerima da idu graditi svoju karijeru vani kako bi ih više cijenili u BiH?

“Da svakako. Bilo koji trener koji ima mogućnosti i naravno ako mu se ukaže prilika, treba da ide radi sebe. Da stekne nova iskustva, da se razvija kao trener, da stiče nove kvalitete. Ovdje moram dodati da rejting bh.trenera vani i nije baš na zavidnom nivou i da je veoma teško naći posao. A što se tiče drugog dijela pitanja tu se ne trebamo zavaravati, neće nas više cijeniti. Pa pogledajte samo trenutno sada koliko stranih trenera radi u BiH. Neko bi pomislio da mi nemamo dovoljno svojih domaćih trenera iz našeg visokokvalitetnog edukacionog centra. Nije puno bolja situacija ni sa domaćim mladim igračima kojima mjesta zauzimaju uvozni isluženi drugorazredni igrači. Jer, na žalost, u Bosni izgleda važi ona izreka da Vas svugdje više cijene nego u vlastitoj kući.”

Pratite li situaciju u Želji, klub je u finansijskoj krizi ali Amar Osim čini se da drži konce i izvlači maksimum iz ekipe?

“Sa situacijom u Želji nisam baš najbolje upoznat. Nakon povratka, a prije prekida zbog ove pandemije, pogledao sam nekoliko Željinih utakmica. Naravno gledao sam i utakmice drugih ekipa i po mom skromnom misljenju o kvaliteti Željine ekipe u odnosu na druge, mislim da je drugo mjesto možda i realno. Naravno, želio bih iz ovoga izuzeti Semira Štilica koji je pokazao da je kvalitet vise u odnosu na ostale i koji donosi prevagu i rezultat kakav Željo trenutno ima. I mogu se složiti sa vašom konstatacijom da je Amar izvukao maksimum iz onoga sto trenutno ima u ekipi.”

Mnogi ljudi, između ostalih i Amar Osim, danas govore da ste najbolji igrač Premijer lige ikada?

“Hvala ljudima ha, ha, ha….. Drago mi je to čuti, naravno, pogotovo ako su to objektivna mišljenja zasnovana na nekom tragu koji je ostao iza mene igrajući za moj voljeni klub i uz podršku svih mojih saigrača i trenera. Jer svaki moj uspjeh je i njihov uspjeh. Ipak je fudbal timski sport.”

Kako komentarišete da ste, po mnogima, igrali bolje i bili bolji fudbaleri nego današnje generacije koje imaju posebne trenere, nutricioniste, savjetnike za sve i svašta, bolje plate, terene, suđenje…? Ispričajte nam najveće anegdote iz tog perioda?

“Mišljenja sam da su to dva različita vremena. Veoma teško je praviti neku komparaciju da li je bilo bolje nekad ili sad i ja nisam baš zagovornik toga. I da li smo mi bili bolji igrači nego ovi danas. Možda bi se moglo reći da je ranije u fokusu utakmice bila igra i vještina kao fundament zbog kojeg su ljudi dolazili na utakmice, a sada je to rezultat i novac. Šta je od ovo dvoje bolje to je stvar subjektivnog mišljenja pojedinca. To bi bilo neko moje lično kratko objašnjenje.”

Kako gledate na period kada ste radili kao direktor Željezničara? Da li bi sada mijenjali nešto?

“Uzimajući u obzir da je klub u tom periodu osvajao trofeje, taj period se može okarakterisati kao uspješan. Ono što ja najviše pamtim iz tog perioda je moja privilegija i čast da sarađujem sa ljudima koji su u tom periodu bili u klubu i oko kluba. Ljudi koji su svu svoju energiju i vrijeme, a pored svojih privatnih poslova, nesebično trošili za klub i njegov uspjeh. Jer sarađivati sa Žujom, Grcićem, Bisićem, Brkovićem, Amarom, Imširovićem, Grubešićem, Pervanom, Durakovićem i mnogim drugim je za mene bila čast, privilegija i neizmjerno iskustvo. A da li bi nesto promjenio, sigurno bih. Zamijenio bih kancelariju zelenim terenom. Jer ipak puno bolje se osjećam na terenu i pored terena nego u kancelariji. Nekako prirodnije.”

Ervin Zukanović nedavno je ispričao kako ga je klub u vašem mandatu poslao na posudbu u Semizovac, a on je na kraju završio u Romi? Kako gledate danas na tu odluku?

“Malo ne razumijem pitanje, ali evo da probam odgovoriti. Najprije mi nije jasno sta bi značilo „u mojem mandatu“ i kako bih ja trebao gledati na Ervinovu posudbu? Ervin je potpisao profesionalni ugovor, čini mi se u junu 2005 godine nakon čega je trener odlučio da ide na posudbu. U istom tom periodu, dakle u junu 2005. godine , ja sam završio svoju igračku karijeru i krenuo sa radom u klupskoj administraciji. Stoga, mislim da je prava adresa za to pitanje je tadašnji glavni trener koji je odgovarao za igrače kao i direktor kluba. U svakom slučaju, svaki respekt za jednu takvu karijeru i ne samo za njega, nego i za sve one koji igraju za velike europske klubove, a dolaze iz jedne male zemlje Bosne i Hercegovine.”

Možete li koristeći našu aplikaciju “Moj tim” odabrati najbolji tim Željezničara od 1995. na ovamo?

Dželaludin Muharemović je rođen 1970. godine u Sarajevu. Najveći dio svoje igračke karijere proveo je u FK Željezničar sa kojim je osvojio tri titule prvaka BiH i tri Kupa Bosne i Hercegovine. Nalazi se na trećem mjestu po broju nastupa u historiji FK Željezničar, a sa 127 golova je rekorder po broju postignutih golova u zvaničnim utakmicama Plavih sa Grbavice. Za A selekciju BiH odigrao je 18 utakmica i postigao četiri pogotka. Muharemović je nakon završetka igračke karijere bio direktor Željezničara, da bi 2015. godine kratko sa klupe predvodio mostarski Velež. Od 2017. do 2018. godine je bio asistent u kineskom Dailan Transcedence, a u istom klubu je bio glavni trener od 2018. do 2019. godine. Dželaludin je od aprila 2019. godine na poziciji trenera ekipe Dailan Chanjoy.

(Reprezentacija.ba)