Pralelni intervju: Braća Adi i Eldin Adilović: U porodici su više vezani za bordo boju

Na pitanja su odgovarala braća – Adi i Eldin Adilović, trener u FK Sarajevo i bivši igrač FK Željezničar


Pralelni intervju: Braća Adi i Eldin Adilović: U porodici su više vezani za bordo boju

Još jedna priča o uspješnoj braći, ovaj put o fudbalskom treneru i bivšem igraču – predstavit ćemo vam Adija (37) i Eldina Adilovića (34).

Premda su obojica rođeni u Zenici, nikada zajedno nisu zaigrali za seniorski tim Čelika. No, bili su veliki rivali u sarajevskom derbiju.

Adi je stajao među stativama Bordo tima, dok je Eldin predvodio napad Plavih.

Ambicije najuspješnijih bh. klubova tada su zavisile od Zeničana. Stariji Adilović bio je na golu tima sa Koševa u okršaju sa bugarskim Levskim, tada je branio fantastično.

Također, u prošloj sezoni, kada je Sarajevo osvojilo duplu krunu, svojim radom pomogao je afirmaciju mladog golmana Vladana Kovačevića kojem je trener. Mlađi Eldin je sa Željezničarom osvojio dvije titule i dva kupa, a bio je i dva puta najbolji strijelac Premijer lige BiH.

U razgovoru za Life.ba govorili s o djetinjstvu, anegdotama iz dječačkih dana, porodici i planovima za budućnost.

Piše: Edin Isanović

Možete li se sjetiti svojih tinejdžerskih dana i izdvojite neku anegdotu?

Adi: Kako da ne. Imamo stvarno dosta anegdota i doživljaja koji su se dogodile za vrijeme našeg odrastanja. Šta mi uvijek prvo pada na pamet kada razmišljam o Ediju, kako ga mi zovemo u porodici i društvu, je njegova upornost i snalažljivost u svakom segmentu. Nevjerovatan je bio i ostao. Taj će se snaći na ledu, mraku, vodi… Sjećam se da je redovno kući donosio ‘plijen’ osvojen u nekom takmičenju sa rajom. Bio je neprikosnoven, baš kao i kasnije pred golom.

Eldin: Adi je stariji od mene tri godine, tako da je uvijek bio neki šef ili trener kada su bile neke igre u pitanju. Ja sam morao slušati. Bilo je i anegdota. Jednu mogu izvojiti –  ja sam trenirao karate pa je kasnije i Adi počeo. Međutim, nije volio, a tata ga je upisao. Došao je jedan trening i više nije želio. Ja sam morao govoriti ocu da ide na treninge sve dok nije došlo polaganje za pojas. Otac je mislio da on polaže, a njega niko nije znao.

Kako ste ste odlučili da trenirate nogomet, šta je presudilo?

Adi: Iskreno, ja sam bio svestran. Volio sam sport u globalu, tako da sam lutao – od odbojke, rukometa, karatea. Ipak, završio sam kao golman – najviše zahvaljujući ocu. On je taj koji je na kraju presjekao.

Eldin: Adi je počeo prvi trenirati nogomet, a onda i ja za njim. Tako je počela naša nogometna priča.

Mnogi ne znaju da ste prvi put zajedno zaigrali u Sloveniji. Je li tako bilo?

Adi: Tako je. Malo ko zna, ali mi smo prvi put zajedno zaigrali u seniorskom timu u ljubljanskom Interblocku. Eldin je mlađi tri godine, tako da su nam se putevi nekako razišli nakon omladinskog staža. Kada se on kasnije iz Azerbejdžana vratio u Čelik, ja sam bio u Travniku.LIFE:  Virtuelna MotoGP utrka: Pobjednički geni Marquezovih

Eldin: Zajedno smo počeli igrati u Sloveniji za Interblock. To je bilo nešto posebno i za mene nezaboravan dio karijere. Zanimljivo, za prvi tim Čelika smo nastupali u različito vrijeme. Ja sam igrao finale Kupa BiH protiv Željezničara 2010. godine, a Adi je bio na golu crveno-crnih u finalu istog takmičenja protiv Sarajeva 2014. godine.

Sudbina je htjela da u vječitom sarajevskom derbiju budete na suprotnim stranama. Kako danas gledate na taj period?

Adi: Uh, te utakmice u vječitim derbijima. To se pamti, to se ne zaboavlja. On najbliži mom golu – napadač. Moj je cilj da ga zaustavim. Ne znam koja opcija je gora, kada smo igrali zajedno, toliko sam bio opterećen njegovom igrom da mi je bilo izuzetno teško držati koncentraciju na golu. Bio sam njegov najveći kritičar tokom utakmice. U tolikoj mjeri da smo se znali i posvađati. S druge strane, jedan protiv drugog – to je bio užas. Toliko mi znači taj osjećaj kada znam da je sretan, a moram se potruditi da mu uskratim taj osjećaj. Ružna situacija. Majka k'o majka, ona je najviše brinula da se ne povrijedimo. A otac, on je navijač Sarajeva. Njemu je samim tim što sam na golu ‘njegovog’ kluba želja bila ispunjena. Premda je s radošću ispraćao i Edijeve golove za Željezničar.

Eldin: U Sarajevu smo bili na suprotnim stranama. Kada sam prelazio u Želju niko nije bio za to, ali mene osjećaj nikad nije prevario. U porodici su bili više za Sarajevo. Mada je otac  uvijek bio za moje izazove.

Šta za vas predstavlja porodica i koliko ste vezani vas dvojica?

Adi: Po prirodi sam emotivan, porodica mi je uvijek na prvom mjestu. Svaki slobodan trenutak koristim da ga provedem sa suprugom, djecom i u krugu dragih ljudi. S bratom sam na vezi svakodnevno, ako se ne vidimo, onda razgovaramo telefonom. Uvijek razmjenjujemo i uvažavamo mišljenje jedan od drugog.

Eldin: Porodica mi je uvijek bila na prvom mjestu, a mi smo posebno vezani. Ne može proći dan da se ne čujemo ili ne vidimo.

Vaši planovi za budućnost?

Adi: Ako Bog da, vrijeme je pred nama. Bitno da budemo zdravi, a planova je na pretek. Nadam se da ćemo ih uspjeti i ostvariti.

Eldin: Imamo dosta planova, vidjet ćemo koje ćemo ostvariti.