KK Bosna je na danaÅ¡nji dan 1979. godine postala prvak Europe savladavÅ¡i u finalu italijanski Emerson, a sarajevski tim je sa klupe predvodio legendarni Bogdan BoÅ¡a Tanjević (73), virtuoz koji je uz Mirzu DelibaÅ¡ića glavni odgovorni za sportsko Äudo koje su napravili Studenti.

KK Bosna je na današnji dan prije 41 godinu postao prvak Europe

Tanjević se iz italijanskog Trsta javio za Reprezentacija.ba portal i prisjetio se kako je to izgledalo prije taÄno 41 godinu.

“Super je Å¡to već 41 godinu primam Äestitke. U kontaktu sam sa igraÄima iz te generacije, a najveći broj njih su postali treneri i to odliÄni. NaÅ¡e veze su neraskidive i s vremena na vrijeme se Äujemo, pitamo jedni za druge, brinemo se. To je sve bilo prije ove velike brige za zdravlje, a sada samo pitamo jedni druge “kako si”, “jesi li dobro” i na kraju kažemo”ostani kod kuće”. Å to se tiÄe 1979. godine, bio je to jedan veliki dogaÄ‘aj i mi smo tada razbili zid i tada ostvarili nemoguć rezultat. Biti prvak Europe, a tada su protivnici bili velesile poput Real Madrida, Emersona, CSKA Moskve ili Maccabija, je neÅ¡to veliko. Ipak, to je bio produkt jedne dugogodiÅ¡nje pripreme za taj trenutak, taj peti april”, kaže nam popularni BoÅ¡a i i nastavlja:

“PsiholoÅ¡ka priprema je za to trajala osam godina. To je bilo navikanje igraÄa, za vjeru u sebe, na poÅ¡tovanje protivnika i na snagu protivnika. Na tu finalnu utakmicu igraÄi su doÅ¡li samouvjereni, a ja sam bio najmanje samouvjeren. Ja imam obavezu kao trener da sam oprezniji, dok se igraÄima može nekada desiti da potcijene protivnika. MeÄ‘utim, u tim meÄevima nema potcjenjivanja. Nije bio veliki problem motivirati igraÄe, već je potencijalni problem mogao biti da ih previÅ¡e motiviramo u toj situaciji. Ja sam to nekada zvao drugi marÅ¡, kao u Kini. To je bio momenat kada nismo mogli pogrijeÅ¡iti. Imali smo veliki problem, jer nam se Radovanović razbolio noć prije i imao 39.2 temperaturu. I pored toga je odigrao odliÄno i dao svoj doprinos.”

Tanjević istiÄe da su mjesecima prije finalne utakmice veliki problemi zadesili Žarka Varajića (preminuo 2019. godine) i Mirzu DelibaÅ¡ića (preminuo 2001. godine), koji su u spomenutom duelu protiv Emersona bili kljuÄni igraÄi.

“Takva prilika se ne pojavljuje svake godine. Pogotovo Å¡to se desilo da smo prvi godinu ranije bili prvaci Jugoslavije, a 1979. godine smo dobili Å¡ansu da se borimo za titulu prvaka Europe. Sreća je bilo Å¡to je i Varajić na jedan Äudesan naÄin osloboÄ‘en od vojske, nakon Äetiri mjeseca odustvovanja. Otkrilo se da ima poviÅ¡en bilirubin i to preko tri, a to je znak slabosti jetre. On je kao mladić, prije nego Å¡to će doći u Sarajevo, imao hepatitis i to niko nije znao, jer nismo radili ta ispitivanja. Žarko je trenirao kao manijak, s tim da je ustanovljeno da mu raste bilirubin kada je van treninga, jer u vojsci nije mogao trenirati. Poslije su ga poslali na VMA gdje je boravio 44 dana, a na svaka tri dana je imao testiranje i morao je imati prosjeÄnu vrijednos bilirubina 3,1 da bi oslobodili iz vojske. On je doÅ¡ao kući poÄetkom januara 1979. godine, otiÅ¡ao na Pale i deset dana u snijegu radio na fiziÄkoj pripremi. Kada se vratio i poÄeo trenirati sa nama, odigrao je najbolju polusezonu u životu. To je Äudo. Mirza DelibaÅ¡ić je dva i po mjeseca bio u bolnici nakon Svjetskog prvenstva u Manili 1978. godine i tek je poÄeo da igra, a mi smo se morali kvalifikovati za finalnu borbu od Å¡est najboljih timova u Europi. To smo uspjeli uraditi, iako smo u grupi imali Spartak Brno, koji je bio izuzetno jak u to vrijeme. Nakon toga Varajić i DelibaÅ¡ić su podigli svoju formu, u polufinalu smo bili drugi u grupi i u finalu savladali Emerson.”

Iz knjige “Svjetla za daljine” kultnog profesora sarajevske Treće gimnazije Slobodana Äurasovića

Bogdan Tanjević za kraj razgovora poruÄuje svim Bosancima i Hercegovima da ostanu u svojim domovima i sluÅ¡aju preporuke zdravstvenih radnika.

“Mislim da su u BiH na vrijeme poduzeli korake odbrane, mada se možda moglo to i ranije uraditi. Moja preporuka svim graÄ‘anima u BiH je ta da sluÅ¡aju struku, odnosno ljude iz zdravstvenog sektora. Njih treba sluÅ¡ati i nadati se da će sve proći sa Å¡to manje nesretnih žrtava. Nažalost, Italija je primjer gdje ima viÅ¡e žrtava, kao Å¡to su i Å panija, Francuska ili SAD i to su sve velike nacije. Svi oni imaju mnogo bolje uslove, bolnice, ali imaju problema. Iako najÄešće oboljevaju stariji i oni koji imaju odreÄ‘enu historiju bolesti, poÄeli su i mlaÄ‘i da imaju simptome, a to je u poÄetku bilo neprimjetno. Svi ovo moramo shvatiti ozbiljno i sluÅ¡ati savjete ljekara, koji kažu da se mora poÅ¡tovati udaljenost izmeÄ‘u ljudi, ako se mora izaći, te izolacija, odnosno boravak u svojim domovima.”

Tanjević je kao igraÄ igrao za OKK Beograd i Bosnu. JoÅ¡ 1971. godine poÄeo je trenersku karijeru u Bosni koju je vodio do 1980. godine. Poslije je vodio Jugoslaviju, Juventus, Trst, Olimpiju Milano, Limognes, Italiju, Budućnost, ASVEL, Bolonju, Tursku, Fenerbahce i Crnu Goru.

Sa Samirom Seleskovićem u struÄnom Å¡tabu legendarni BoÅ¡a vodio je Fenerbahce i repreznetaciju Turske

(Reprezentacija.ba)