KK Bosna je na današnji dan 1979. godine postala prvak Europe savladavši u finalu italijanski Emerson, a sarajevski tim je sa klupe predvodio legendarni Bogdan Boša Tanjević (73), virtuoz koji je uz Mirzu Delibašića glavni odgovorni za sportsko čudo koje su napravili Studenti.

KK Bosna je na današnji dan prije 41 godinu postao prvak Europe

Tanjević se iz italijanskog Trsta javio za Reprezentacija.ba portal i prisjetio se kako je to izgledalo prije tačno 41 godinu.

“Super je što već 41 godinu primam čestitke. U kontaktu sam sa igračima iz te generacije, a najveći broj njih su postali treneri i to odlični. Naše veze su neraskidive i s vremena na vrijeme se čujemo, pitamo jedni za druge, brinemo se. To je sve bilo prije ove velike brige za zdravlje, a sada samo pitamo jedni druge “kako si”, “jesi li dobro” i na kraju kažemo”ostani kod kuće”. Što se tiče 1979. godine, bio je to jedan veliki događaj i mi smo tada razbili zid i tada ostvarili nemoguć rezultat. Biti prvak Europe, a tada su protivnici bili velesile poput Real Madrida, Emersona, CSKA Moskve ili Maccabija, je nešto veliko. Ipak, to je bio produkt jedne dugogodišnje pripreme za taj trenutak, taj peti april”, kaže nam popularni Boša i i nastavlja:

“Psihološka priprema je za to trajala osam godina. To je bilo navikanje igrača, za vjeru u sebe, na poštovanje protivnika i na snagu protivnika. Na tu finalnu utakmicu igrači su došli samouvjereni, a ja sam bio najmanje samouvjeren. Ja imam obavezu kao trener da sam oprezniji, dok se igračima može nekada desiti da potcijene protivnika. Međutim, u tim mečevima nema potcjenjivanja. Nije bio veliki problem motivirati igrače, već je potencijalni problem mogao biti da ih previše motiviramo u toj situaciji. Ja sam to nekada zvao drugi marš, kao u Kini. To je bio momenat kada nismo mogli pogriješiti. Imali smo veliki problem, jer nam se Radovanović razbolio noć prije i imao 39.2 temperaturu. I pored toga je odigrao odlično i dao svoj doprinos.”

Tanjević ističe da su mjesecima prije finalne utakmice veliki problemi zadesili Žarka Varajića (preminuo 2019. godine) i Mirzu Delibašića (preminuo 2001. godine), koji su u spomenutom duelu protiv Emersona bili ključni igrači.

“Takva prilika se ne pojavljuje svake godine. Pogotovo što se desilo da smo prvi godinu ranije bili prvaci Jugoslavije, a 1979. godine smo dobili šansu da se borimo za titulu prvaka Europe. Sreća je bilo što je i Varajić na jedan čudesan način oslobođen od vojske, nakon četiri mjeseca odustvovanja. Otkrilo se da ima povišen bilirubin i to preko tri, a to je znak slabosti jetre. On je kao mladić, prije nego što će doći u Sarajevo, imao hepatitis i to niko nije znao, jer nismo radili ta ispitivanja. Žarko je trenirao kao manijak, s tim da je ustanovljeno da mu raste bilirubin kada je van treninga, jer u vojsci nije mogao trenirati. Poslije su ga poslali na VMA gdje je boravio 44 dana, a na svaka tri dana je imao testiranje i morao je imati prosječnu vrijednos bilirubina 3,1 da bi oslobodili iz vojske. On je došao kući početkom januara 1979. godine, otišao na Pale i deset dana u snijegu radio na fizičkoj pripremi. Kada se vratio i počeo trenirati sa nama, odigrao je najbolju polusezonu u životu. To je čudo. Mirza Delibašić je dva i po mjeseca bio u bolnici nakon Svjetskog prvenstva u Manili 1978. godine i tek je počeo da igra, a mi smo se morali kvalifikovati za finalnu borbu od šest najboljih timova u Europi. To smo uspjeli uraditi, iako smo u grupi imali Spartak Brno, koji je bio izuzetno jak u to vrijeme. Nakon toga Varajić i Delibašić su podigli svoju formu, u polufinalu smo bili drugi u grupi i u finalu savladali Emerson.”

Iz knjige “Svjetla za daljine” kultnog profesora sarajevske Treće gimnazije Slobodana Đurasovića

Bogdan Tanjević za kraj razgovora poručuje svim Bosancima i Hercegovima da ostanu u svojim domovima i slušaju preporuke zdravstvenih radnika.

“Mislim da su u BiH na vrijeme poduzeli korake odbrane, mada se možda moglo to i ranije uraditi. Moja preporuka svim građanima u BiH je ta da slušaju struku, odnosno ljude iz zdravstvenog sektora. Njih treba slušati i nadati se da će sve proći sa što manje nesretnih žrtava. Nažalost, Italija je primjer gdje ima više žrtava, kao što su i Španija, Francuska ili SAD i to su sve velike nacije. Svi oni imaju mnogo bolje uslove, bolnice, ali imaju problema. Iako najčešće oboljevaju stariji i oni koji imaju određenu historiju bolesti, počeli su i mlađi da imaju simptome, a to je u početku bilo neprimjetno. Svi ovo moramo shvatiti ozbiljno i slušati savjete ljekara, koji kažu da se mora poštovati udaljenost između ljudi, ako se mora izaći, te izolacija, odnosno boravak u svojim domovima.”

Tanjević je kao igrač igrao za OKK Beograd i Bosnu. Još 1971. godine počeo je trenersku karijeru u Bosni koju je vodio do 1980. godine. Poslije je vodio Jugoslaviju, Juventus, Trst, Olimpiju Milano, Limognes, Italiju, Budućnost, ASVEL, Bolonju, Tursku, Fenerbahce i Crnu Goru.

Sa Samirom Seleskovićem u stručnom štabu legendarni Boša vodio je Fenerbahce i repreznetaciju Turske

(Reprezentacija.ba)