Vahid Halilhodžić (67) trenutno je u Parizu gdje je sa Le Parisien govorio o korona krizi, povlačeći paralelu sa iskustvom koje je imao u Mostaru tokom rata, te mnogim blokadama i zabranama kojima su bili primorani njegovi sugrađani tih teških dana.
“Kada je počeo rat bio sam u Mostaru kao sportski direktor Veleža u kojem sam počeo karijeru. Granatirani smo svaki dan i u svakom trenutku smo mogli poginuti. Bilo je užasno. Postoje zajedničke tačke sa trenutnom situacijom, ali ih ne možemo usporediti. Sada ipak ako morate imate mogućnost izaći sa odobrenjem.” priča selektor Maroka.
“U to vrijeme sve su aktivnosti prestale. Nisam više mogao raditi. Sarajevo i Mostar bili su okruženi i blokirani. Granatirani su od sprskih i hrvatskih snaga. Granatirani smo i danju i noću. Moj grad je bio u rukama fašista. Pokušavao sam pomoći lokalnom stanovništvu organizovanjem humaitarnih konvoja nužne robe iz Francuske.” prisjeća se Halilhodžić.
Vaha se tokom rata uspio prebaciti za Pariz.
“Živio sam sa svojim zakonima. Uspio sam poslati svoju porodicu u Pariz. Moja supruga je Hrvatica. Bio sam zatvoren u svojoj kući, šetao sam samo vrtom, gotovo dvije godine. Ali morali ste biti stalno oprezni jer smo u bilo kojem trenutku mogli biti granatirani. Jednog dana učestvovao sam u jednoj radijskoj emisiji i kritikovao hrvatske fašiste. Tada sam dobio poziv od prijatelja koji mi je rekao da se sakrijem jer će bombardovati moju kuću. U deset minuta prije ponoći moja je kuća bombardovana 45 minuta. Sakrio sam se u svoju podrumsku bazu. Bilo je to najgore razdoblje u mom životu. Moja kuća je uništena” govori Vaha.
“Moja žena je svaki dan insistirala da odem i napustim Bosnu. Bojali su se za moj život. Izašao sam u četvrtak popodne. Uzeo sam automobil, otišao na aerodrom Split, letio sam u Zagreb, a zatim u Pariz. U subotu ujutro u 5.40 sati, malo što je ostalo od moje kuće preuzeli su fašisti koji su me došli ubiti. Opljačkali su sve i spalili kuću. Da nisam otišao, danas bih bio mrtav. Teško je razgovarati o tome čak i danas.”
Ratne strahote naučile su ga da se nosi i sa novonastalom situacijom uzrokovanom korona virusom.
“S porodicom sam. Idem u šetnju u svoj vrt, bavim se sportom, imam malu sobu sa spravama za treninge. Nema drugog rješenja za izlazak iz ove komplikovane situacije. I ja volim hodanje, trčanje, ali to je zabranjeno, tako da poštujem ovu odluku i ne razumijem one koji izlaze. Previše smo razmaženi! U Evropi vlada drama s državama koje nisu bile spremne suočiti s pandemijom. Srećom nije rat, bilo bi i gore! Panika bi bila totalna. Dužnosnici nisu ništa predvidjeli. Nedostaju maske, rukavice, odijela. Neobjašnjivo je. Tužan sam i zabrinut. To je upozorenje našim društvima da više ne možemo funkcionisati kao do sada. Civilizacija može nestati ako ljudi nastave nepoštovati prirodu. Priroda je jača od čovjeka. Mora ga prestati pokušavati uništiti. Nadam se da će politike uzeti u obzir hitnost ekološke reforme. Sada postoji rizik od nestanka civilizacije. Smijem se svojim voljenima, čak i ako nije smiješno. Grad Mostar je trenutno zatvoren, sa istim strogim pravilima kao u Francuskoj. Kažemo sebi da ćemo sve preživjeti. Prvo rat, a sada pandemija koja enormno ubija. Bojim se za Afriku”, završava Vahid Halilhodžić u razgovoru za Le Parisien.
(Reprezentacija.ba)
