Na desetine novinara u Antaliji je pratilo nastupe Crvene zvezde i Partizana, a kako se u ‘turskom raju’ spremao i Željezničar, mnogi su željeli da naprave intervju i sa mlađim Osimom. Željeli su saznati kako je danas otac Ivica, kako gleda na fudbal u Srbiji, Beograd…

Neki su se, pak, interesovali i o stvarima koje se ne tiču fudbala. O muzici. Poznato je da je sarajevska rock scena važila za jednu od najjačih u bivšoj Jugoslaviji.

“Sad se sve to poseljačilo. Svaki dan pričam mojim fudbalerima, kako smo se mi prije rata družili. Znao sam Halida Bešlića, Halida Muslimovića, Miroslava Ilića, Šabana Šaulića… Ali ne možeš ti otići na njihov koncert da ih gledaš i slušaš. A ne… (smijeh) Ni na televiziji toga nije bilo. Ovo sada je teror. Sve je počelo s ‘Južnim vjetrom’. Iznenadio sam se kad sam se slučajno zatekao u gradu pred koncert Šemse Suljaković. Mislim da je bila 1989. Bog te mazo… Puna Skenderija! Šok! Alo… Puuuuna! Ljudi kao mravi. Šemsa Suljaković! Heeeej… Tad sam se zapitao kuda sve to ide. Je l’ to realno?!”, kazao je Amar Osim za Kurir.

Na pitanje gdje najviše cijene njegovog oca Ivicu, daje zanimljiv odgovor:

“Najmanje je gdje bi trebalo biti najveće, u Sarajevu! Vole ga ljudi, ali takvi smo svi mi iz stare Juge, ne znamo da poštujemo naše vrijednosti. Na strani te više cijene.”

Prisjetio se i zajedničkog drugovanja sa poznatom rajom.

“Neletov mlađi brat je moja generacija, zajedno smo išli u školu. Znao sam sve te ljude. Pa, Kusta (Emir Kusturica, prim. aut.) bio je član skupštine FK Željezničar. Cijela ta ekipa iz Pušenja i ‘Nadrealista’, sve su to bili navijači Željezničara. Posebno Đuro i Nele. Bili su face u to doba.”

Prijatelj je i sa Zdravkom Čolićem. Uvjerio se kakav je magent za žene.

“Zatekao sam se 2009. godine u Osijeku, kad je on imao koncert. Žena mu je iz Osijeka, s njom ima dvije ćerke. Vidjeli smo se sutradan na doručku, popili rakiju, bili čitav dan zajedno. Posjetili Kopački rit, pa na ručak, otišli na tamburaše. Slušajte sad ovo. Izlazimo iz hotela na zadnji parking. Treba Čola da dođe do auta, to je jedno 15 metara. Valjda ga je neko vidio… Za nekoliko sekundi, tu se stvorilo 40 žena. (smijeh) Ne mogu to opisati, kao da ih je neko naručio. Kao da su vidjele ne znam šta… E, to ti je Čola. Ne mora ništa da kaže, samo da se pojavi. To je tako. Je*iga! Čola je Čola. Ove pjesme što sada snima, nije to kao ranije. Ali Čola da uzme i telefonski imenik, to bi ispalo super”, dodaje Amar.

Otkrio je kako Ivica i dalje prati fudbal.

“Kako je? Starački! Imao je moždani udar prije 12 godina. Sreća je da se to desilo u Japanu, jer da nije, danas ne bi bio živ. Lijeva ruka mu je oduzeta, ali noga nije, što je interesantno. Godinu i mjesec dana živi već u Gracu. Što je stariji, sve više spava i usporeniji je. Majka je s njim. Stalno je kod ljekara, na nekim pregledima. Nije nikad toliku pauzu napravio, a da ne dođe u Sarajevo. Tamo u Austriji gleda sve utakmice. Kad vidim na telefonu da me zove, znam da će me kritikovati…”, našalio se.

Ima zamjerku na stadione u Srbiji.

“Fudbal u Srbiji gledam više nego španski, interesantnije mi je da vidim utakmicu Radnik – Partizan nego Eibar – Getafe. Gledao sam Crvenu zvezdu u Ligi prvaka. Prve godine bio sam na sve tri utakmice – Napoli, Liverpool i PSG. Prilazi stadionima su očajni, ogromne gužve, da bi došao do stadiona, putuješ satima. Onda izgubiš volju. Nije lako doći iz Sarajeva u Beograd, a onda tri sata pješačiti ili stajati u mjestu da bi ušao na stadion”, zaključio je Osim.

(Reprezentacija.ba)