Amel Tuka, vicešampion svijeta na 800 metara, danas je stigao u Sarajevo.

Tuka, koji je osvojio drugo mjesto na SP u Dohi i tako ostvario najveći uspjeh bh. atletike u historiji, obratio se prisutnim novinarima po dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine.

U Dohi je Amelu Tuki uz zastavu BiH svečano dodijeljena medalja

“Od samog slijetanja aviona u Sarajevo, na tlo svoje Bosne i Hercegovine, emocije su počele da rade. Sve ste vidjeli šta se dešavalo. Rekao sam da u Dohu idem spreman. Znam da sam napravio veliku stvar. U Pekingu sam bio treći, a sada je medalja još sjajnija. Svi su u Pekingu očekivali medalju, jer sam tada bio najbrži čovjek na svijetu. Ovaj put je bilo malo drugačije. Bio sam dobar, ali niko me nije stavljao za ozbiljne kandidate za medalju. To mi je i prijalo, jer nisam imao pritisak. Bio sam puno sigurniji, nego što je to bio slučaj u Pekingu. Sve takmičare sam shvatao ozbiljno i nijednog momenta nisam nikoga podcijenio. Poslije prve trke sam se osjećao jako loše, bilo je 40 stepeni, dobio sam temperaturu. Kada sam se probudio na dan polufinala, nisam se osjećao dobro. Moram se zahvaliti treneru i italijanskoj federaciji, koji su imali vrhunske doktore. Oni su me izliječili i osjećao sam se bolje. To mi je dalo samopouzdanje pred samo finale”, rekao je Amel na današnjoj press konferenciji.

Najbolji bh. atletičar kaže da je znao da će finalna trka biti brza.

“Znao sam da će finalna trka biti jako brza. Bio sam spreman da idem na sve ili ništa. Kako kaže trener, bili bi zadovoljni da sam osvojio bilo koje mjesto u finalu. Ostvario sam rezultat sezone i osvojio srebrenu medalju, što je najveći uspjeh bh. sporta. Jedva sam čekao da se vratim u BiH, da podijelim ovo s vama, posebno sa mojom porodicom. 2017. godina mi je bila najteža, kada se sve prelamalo. Pitao sam se da li se mogu ikada plasirati u finale nekog takmičenja. Samokritičan sam i prvo krenem od sebe.

Gianni Ghidini, trener Amela Tuke, jedan je od najzaslužnijih za velike uspjehe najboljeg bh. atletičara.

“Sretan sam što sam u Sarajevu, u BiH, u domovini Amela Tuke. Bio sam ovdje osamdesetih godina, a vratio sam se ponovo prije nekoliko godina. Upoznao sam mnogo prijatelja sa kojima sam ostvario bratski odnos. Život predstavlja jedan ciklični put. Amel se u početku bavio karateom, zatim je sa jednim drugim trenerom postizao određene rezultate, a od 2013. godine ja sarađujem sa Amelom. Amel se sa prethodnim trenerima izgradio kao čovjek i kao sportista. Da je imao iskustvo 2015. godine kao što je imao sada, sigurno bi osvojio zlato u Pekingu prije četiri godine. Amel je imao i nekoliko povreda. Povrijedio je nogu, to mu je usporilo napredak, ali je trenirao naporno”, istakao je Ghidin i dodao:

Amelu Tuki u petak doček u Sarajevu i Zenici, a onda organizuje svadbu

“U polufinalu se Amel nije osjećao najbolje. Svi smo bili zabrinuti, ali on je bio odličan u polufinalu i finalu. Razmišljali smo da sebi postavimo visoke ciljeve. To je svakako bilo osvajanje jedne medalje. Moja prethodna iskustva pokazuju da ukoliko jedan sportista ne očekuje veliki rezultat, onda to ne može ni ostvariti. Zato mi treba da idemo na zlato u budućnosti. Kada sebi postavite takve ciljeve, tada sportista daje sve od sebe i na treninzima i na utrci. Sportista ne treba da bude pod pritiskom, nego da svoje ciljeve ostvari treninzima i voljom. Amel sada treba da se odmori jedno mjesec dana. Sada mu slijedi sklapanje braka. Treba imati vremena za sport, ali i za privatne stvari. Mi svake godine želimo da budemo bolji.”

(Reprezentacija.ba)