Vrijeme liječi sve, ali ni 24 sata, a ni 24 dana neće biti dovoljna navijačima reprezentacije BiH da prežale ispuštenu prednost protiv Grčke. Nije baš da se od muke nije spavalo kao one noći kad nam je Španija dala gol u 97. minuti ili kao kada nismo uspjeli pobijediti Dansku na Koševu, ali svi oni pravi navijači danas imaju knedlu u grlu. I pitaju se – šta to bi?

„Ne treba se nadati čudu“, „Moramo biti strpljivi“, „Grčka od 2004. ima mentalitet da vjeruje i igra za pobjedu do posljednje sekunde“ samo su neki od naslova koje je BIH.ba – Reprezentacija.ba portal objavljivao posljednjih 15-ak dana. Ne slučajno.

Foto: Damir Hajdarbašić, BIH.ba – Reprezentacija.ba

U utorak navečer u Zenici smo gledali vjerovatno trenutno najbolji trenutni sastav naše reprezentacije i u nastavku kvalifikacija teško da ćemo imenima moći biti bolji na terenu. Možda će trenutna forma ili stil protivnika odlučiti o dilemi između Sarića i Cimirota ili Bičakčića i Todorovića, ali činjenica je da smo protiv Grčke na terenu gledali realno najbolje što BiH u ovom trenutku ima.

I tako smo i izgledali na terenu prvih 25 minuta gdje smo prikazali ofanzivni fudbal kakav u tom tempu i trajanju ne pokazuju ni Real ni Barcelona. A onda smo stali i predali utakmicu. Bez obzira na činjenicu da su penal, pa crveni karton u potpunosti razbili našu reprezentaciju, činjenica je kako smo puno ranije – još u prvom poluvremenu pali i prepustili igru protivnicima.

Nažalost, već na početku utakmice, ali i kako je vrijeme odmicalo, sve su postajale vidljivije određene mane našeg tima. Puno se očekivalo od lijeve strane, no Duljević i Kolašinac često su izgledali kao da ne govore isti jezik. Imali su prostora za puno bolje kombinacije u ofanzivi, ali zbog stalnih nesporazuma nisu uspijevali napraviti ništa konkretno. I u odbrani je bilo problema na lijevoj strani jer je Kolašianc u nekoliko navrata ostajao u situaciji sam protiv dva Grka.

Foto: Ines Lučić, BIH.ba – Reprezentacija.ba

Muhamed Bešić stalno je izgledao kao da zadržava loptu u posjedu nekoliko sekundi predugo i time stopira napade reprezentacije, a čini se kako ni Edin Džeko baš nije bio najraspoloženiji za igru. Možda nas je Džeko i razmazio svojom standardnom požrtvovanosti pa mu sada možemo „zamjeriti“ što se nije dodatno angažovao i više izvlačio u vezni red ili na krilo kako je to ranije znao raditi kada Zmajevima ne ide baš najbolje na sredini terena.

Kako smo Grcima prepustili sredinu, tako je odmah i naša odbrana izgledala ranjivija, pa je sve to dodatno povećalo stres navijača. Sve je kulminiralo kada je Pjanić dobio crveni karton i od tog trenutka Zmajevi su izgledali kao bez vatre, ali i bez glave i daha. Možda je lako biti general poslije bitke, ali sada se čini logično kako je selektor nakon crvenog kartona Pjanića trebao uvesti još jednog defanzivca, te u potpunosti zatvoriti igru protiv ne baš tako kreativne i brze Grčke i eventualno tražiti šansu iz kontranapada preko brzih Duljevića i Višće. Jer i sami znamo da naša ekipa bez Pjanića na terenu možda i jedino ima šanse da igra na duge lopte.

No, vratimo se na maestralan početak utakmice. Većina današnjih trenera zna posložiti samo defanzivni dio svoje ekipe, a njih manje od 20% zna organizirati i ofanzivni dio igre. I baš zato što sve rijeđe na terenima gledamo lepršavi fudbal uživali smo u ljepotici koju je Robert Prosinečki priredio na početku utakmice. I za to treba dobiti aplauz.

Foto: Damir Hajdarbašić, BIH.ba – Reprezentacija.ba

Ipak, time je sebi napravio medvjeđu uslugu, jer je pokazao da Zmajevi mogu igrati puno bolje od onog kako su igrali posljednjih 60 minuta utakmice i otvorio vrata mogućim kritikama.

Selektoru je moralo biti jasno, a to je i sam priznao, kako je nakon onako furioznog starta morao očekivati da će se ekipa brzo umoriti i već ranije napraviti izmjene. A Prosinečki je mijenjao tek u 80., 90. i 93. minuti meča. Možda je bh. selektor nešto manje ofanzivnom igrom krajem prvog poluvremena pokušao napraviti period igre lakšeg intenziteta za svoje igrače, time ih odmoriti pa ih opet podići u drugom poluvremenu, no nažalost Zmajevi nakon povratka iz svlačionica nisu više „upalili“.

Šteta, jer teško da ćemo ikada opet igrati protiv ovako desetkovane Grčke, ali vjerujemo kako će Prosinečki i naši igrači izvući pouke iz kojih ćemo izaći još jači.

Foto: Damir Hajdarbašić, BIH.ba – Reprezentacija.ba

I opet se treba vratiti na ono napisano prije 15-ak dana, a to je da treba biti strpljiv i bez euforije gledati utakmicu po utakmicu. Bez pritiska i nerealnih očekivanja od reprezentacije BiH koja je ipak još uvijek ekipa koja boluje od “dječijih bolesti” i koja nema mentalitet velike reprezentacije koji je neophodan da se ugrabi pobjeda čak i onda kada je ne zaslužuješ.

Rezime je da ne treba toliko ni tugovati. Četiri boda iz prve dvije utakmice su sasvim solidan start kvalifikacija, a naši igrači izgledaju izuzetno požrtvovano na terenu.

Velika je nada što je Robert Prosinečki od reprezentacije stvorio ekipu u kojoj nijedan igrač više ne izgleda kako je na okupljanje državnog tima došao turistički, te zbog toga navijači vjeruju kako će bh. selektor kao i svi igrači dati maksimum od svojih kapaciteta. I to je navijačima često i važnije od rezultata na semaforu.

Koliko ulažemo u fudbal, možda je to i više nego zaslužujemo.

(BIH.ba – Reprezentacija.ba)