Iako je na Koševu proveo svega pola godine, srbijanski napadač Nikola Komazec (30) ostavio je veliki trag u FK Sarajevo, gdje je za vrlo kratko vrijeme pokupio simpatije navijača.

Bilo je to sezona 2013-14, u kojoj je na 19 odigranih utakmica prvog dijela zabio čak 14 pogodaka.

Razgovarao: Admir Vatreš, BIH.ba

Komazec se u razgovoru za portal BIH.ba prisjetio tog, za njega, ali i sve navijače bordo kluba, fantastičnog perioda.

“Ako ne najljepši, onda jedan od najljepših perioda u mojoj karijeri. Prelijepo je bilo, mogu o tome sada pričati tri dana. Niko tu od nas nije igrao za neki veliki novac, znajući da su igrači u BiH slabo plaćeni. Tu sam došao sticajem okolnosti i stvarno mi se poklopila dobra sezona. Prihvatili su me navijači, ljudi u i oko kluba. Stvarno fantastičan period, koji do kraja života neću zaboraviti”, rekao nam je Komazec.

Obostrana želja za povratak

Pisalo se kako je Sarajevo napustio zbog sukoba s tadašnjim direktorom Dinom Selimovićem, ali Komazec ističe kako su razlozi odlaska bili druge prirode.

“To nije istina. Ja sam sa Dinom ostao u jako dobrim odnosima. Nije postojao nijedan sukob. Jednostavno, u tom trenutku cijelu zimu bilo je dosta zainteresovanih klubova. Imao sam takav ugovor da mogu da odem iz kluba. Istina da mi je Sarajevo nudilo neke malo bolje stvari, ali realno u toj situaciji bi 99.9% igrača tako pustupilo. Imao sam stvarno dobre finansijske ponude, čak i od Crvene zvezde, iako se o tome nije puno znalo. Bilo mi je tada 26-27 godina, morao sam da odem, jer se nisam finansijski toliko ni obezbijedio. Mislim da bi to svaki igrač prihvatio. U stvari, siguran sam”.

Proteklih godina u više navrata se spominjao njegov povratak u Sarajevo, do kojeg nikad nije došlo. Iako su, prema njegovim riječima, šanse trenutno male, Komazec ostavlja mogućnost da nekada ponovo obuče dres bordo kluba.

“Svašta se pisalo. Ja stvarno volim da dođem u Sarajevo. I opet kad budem na odmoru doći ću, jer tamo imam dosta prijatelja, a volim i da pogledam utakmicu. Ovo sada što se dešava oko kluba je pozitivno. Bolje je organizovaniji nego kad sam ja bio i to je sve lijepo vidjeti. Kontaktirao me je klub možda godinu dana poslije odlaska u Koreju, ali jednostavno nisu se poklopile neke stvari. Iskren da budem, postoji obostrana želja, i s moje strane, ali i sa strane kluba. Trenutno su male šanse, no pitanje je šta će biti. Kao što vidite, kod mene se nikad ne zna. Čak i da ne zaigram nikad više za Sarajevo, ja ću se uvijek tu vraćati i doći da pogledam utakmicu, jer stvarno volim taj klub. Zavolio sam ga, iako sam kratko bio tu. Ima nešto, neku emociju. Tu sam igrao s nekom posebnom emocijom i osjećajem za razliku od 90% klubova gdje sam bio i igrao za neke druge stvari. Sve u svemu, nije lako igrati u Sarajevu”.

Kako kaže, ostao je u kontaktu s brojim igračima iz tadašnjeg tima.

“Čujem se s dosta njih. S Kovačevićem, Cimirotom, Puzigaćom, Trivunovićem, Bandovićem… To su drugari za cijeli život. Stvarno smo imali što se kaže finu klapu, dobru ekipicu. Unutar tima je bila jako dobra atmosfera”.

Komazec je i nakon odlaska iz Sarajeva pratio dešavanja u klubu, a dao je i svoje mišljenje zbog čega nije uspio projekat šampionskog Sarajeva.

“Sve je to krenulo fantastično. Tan je ušao u klub još kad sam ja bio tu, ali je tek poslije to ozbiljnije krenulo. Napravila se tu fantastična ekipa koja je uzela titulu i poslije igrala s Monchengladbachom. To je sigurno jedna od najboljih ekipa u historiji Sarajeva. Bili su stvarno fantastični, na svakoj poziciji su imali po dva dobra igrača, međutim, dolaskom trenera Ješića sve se okrenulo. On je rasturio tu ekipu. Mislim da je to velika greška iz koje nisu mogli da se vrate. Da je ta ekipa ostala uzela bi sigurno i sljedećih godina barem jednu, dvije titule. Što se tiče tog projekta, mislim da je najveća greška odlazak tih igrača iz šampionske generacije. A što se tiče ostalih stvari, organizacijiskih i slično, zaista je odlično sve odrađeno, kao i taj sportski centar. Sarajevo je sada jedini ozbiljan klub u BiH po tom pitanju”.

Najljepše u Mariboru i Sarajevu

Komazec je ovog mjeseca potpisao za Southern District iz Hong Konga. To mu je čak 11. klub koji je promijenio u posljednjih pet godina.

Nakon odlaska iz Sarajeva, igrao je u Južnoj Koreji (Busan Ipark), Norveškoj (Haugesund), Tajlandu (Pattaya United), Gruziji (Dinamo Batumi), Egiptu (Smouha), Libanonu (Salam Zgharta), Indoneziji (Bhayangkara) i dva puta Hong Kongu (South China, Hong Kong Pegasus).

Interesovalo nas je zbog čega je tako često mijenjao sredinu.

“Dosta stvari se tu izdešavalo, i ja se nekad zapitam je li moguće. U suštini sve ono što sam htio, to mi se i desilo. Neke klubove sam napustio sticajem okolnosti, kao što je to bio slučaj u South Chini. Produžio sam ugovor i sve, ali klub je ispao u drugu amatersku ligu i onda sam faktički raskinuo saradnju. U Egiptu sam imao isto nesretne okolnosti. Bilo je tu i nesretnih i sretnih okolnosti. Negdje sam išao gdje mi je bilo bolje, ali uglavnom svi ti potezi koje sam vukao,  tako sam htio. To je tako u trenutku, šta imaš najbolje, ideš za tim. Sve to smatram pozitivnim”.

Još prije dolaska u Sarajevo, Komazec je igrao u Aziji. Bilo je to na Tajlandu, za koji kaže kako mu je uz Koreju pomogao da izgradi ime na ovom kontinentu.

“Napravio sam sad to neko ime tamo, iako nisam igrao u Japanu i Kini, gdje su najjače lige. Ali, bio sam u Koreji. Samim tim kad dođeš tamo praviš neko ime za ove druge države. Poslije toga sam opet bio i na Tajlandu, u Indoneziji, Hong Kongu. Zapaze te ljudi naravno, prati se to sve. Svaka ekipa ima po dva tri stranca i mnogi te primijete. Tajland mi je mnogo značio da se probijem u neke druge države”.

Kaže kako mu je prvi put bilo jako teško da se snađe.

“Prvi put kad sam otišao još 2012. bilo mi je jako teško, s obzirom da je skroz drugačiji mentalitet ljudi. Hrana je manje više ista, način života, u suštini je to isto kao i kod nas. Shvatanje fudbala je malo teže prihvatiti, ali taj prvi put je bila neka škola za mene i onda sam poslije sve to lakše prihvatio. Generalno, svuda u Aziji je isti mentalitet, isti način razmišljanja, drugačije od Evrope što se tiče mnogih stvari”.

U Haugesund je 2014. došao kao pojačanje, ali se tu nije snašao. Otkrio nam je i šta se zapravo desilo.

“U Haugesundu je tada igrao Christian Gytkaer, jedan vrhunski napadač. On je trebao da se proda, ali mu je propao transfer u Stuttgart. Ja sam tu došao planski desetak kola pred kraj i klub mi je predočio da ću da ulazim s klupe, da se naviknem, i onda da upadnem kada dođe taj prijelazni rok i kad se on proda. Međutim, on se u tom prijelaznom roku nažalost nije prodao i s obzirom da smo mi igrali s jednim špicem, trener mi nije mogao garantovati veliku minutažu. Ja sam to prihvatio i tražio neku soluciju da odem na posudbu da igram i onda sam otišao na Tajland i tako. Uglavnom, došao sam kao projektovana zamjena za špica koji se nije prodao, ostao je još godinu dana i poslije otišao u Rosenborg, a nakon toga u Lech Poznan”.

Pitali smo ga gdje se najbolje osjećao tokom karijere, a i gdje je bio najzadovoljniji svojim igrama.

“Kao napadač ti si pukovnik ili pokojnik, kako se kaže. Znaju svi da si dobar igrač, ali je jasno, ili daješ golove ili ne daješ. To je tako kod nas. Statistički gledano, sigurno Sarajevo, South China u Koreji, Pattaya na Tajlandu, pa mogu reći i Maribor, gdje sam igrao dosta dobro iako nisam dao veliki broj golova. U jedno četiri-pet klubova sam se osjećao fantastično. Što se tiče života, to su bez premca Maribor i Sarajevo. U Hong Kongu je također jako lijepo, ali u Sloveniji i BiH sam se osjećao kao kod kuće. To mi je bio najljepši životni period”, govori na kraju Komazec.

(BIH.ba)