Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 54 meča, ali nije imao tu sreću da se nađe na Svjetskom prvenstvu 1990. godine, iako je bio važan dio tima. Na kvalifikacionoj utakmici sa Norveškom pljunuo je u pravcu sudije i zbog toga je suspendovan, piše Sportifico.rs.

Ipak, Mehmed Baždarević bio je dio tima na Evropskom prvenstvu 1984. godine i tokom karijere je znao kako se igraju velike utakmice. Nije volio mnogo da mijenja – proveo je po devet godina u Željezničaru i Sochauxu, iako je vrlo lako mogao da zaigra i za neke veće klubove.

Kao trener je uglavnom radio u Francuskoj, kratko i u Tunisu i Kataru, a tri godine je vodio selekciju Bosne i Hercegovine, sa kojom nije uspio da se plasira na Mundijal, kao ni na Euro dvije godine ranije, mada je tu već naslijedio jako lošu situaciju.

Kao i svi zaljubljenici u fudbal, Baždarević jedva čeka 14. jun i početak Mundijala u Rusiji, a u intervjuu za Sportifico govorio je o igri reprezentacije Srbije, šansama Hrvatske, “svojoj” Francuskoj, zašto ne vidi Nijemce u prvom krugu favorita…

Poslije tri propštena velika takmičenja, Srbija je izborila direktni plasman na Mundijal u Rusiji tako što je bila prva u grupi sa Republikom Irskom, Velsom, Austrijom, Gruzijom i Moldavijom. Orlovi su imali 21 bod, dva više od Irske.

“Stručni štab sa selektorom Slavoljubom Muslinom na čelu uspio je od Srbije da napravi snažan kolektiv, spoj mladih igrača i onih starijih, poput Kolarova, Ivanovića i Stojkovića, koji imaju iskustva na velikim takmičenjima i u kvalifikacijama. Srbija ima kvalitetne pojedince, bilo je naravno nosilaca u ekipi, ali mislim da su joj uspjeh donijeli ta ravnoteža i timski zrela igra”, počinje Baždarević za Sportifico i dodaje:

“To jeste neobično za ove prostore, a to je i moja osnovna želja kao trenera, da udesim stvari tako da ekipa bude na prvom mjestu. Dešavalo se da imamo strašne pojedince, a da nemamo tim – godinama smo tu ‘šetali’, često su neki pojedinci bili iznad, ali osnovno je da igrači budu vojnici u službi reprezentacije. Ako se tako postave stvari, onda ispliva i pojedinačni kvalitet”.

Za razliku od nekih prošlih ciklusa, Srbija se uglavnom oslanjala na napad, što potvrđuje i statistika od 20 datih i 10 primljenih golova u kvalifikacijama.

“Da, na prvi pogled jeste bilo škripanja u defanzivi, ali ne bi ni napad bio toliko ubojit da se Kolarov i Rukavina nisu non-stop ubacivali po bokovima. U redu, jesu ofanzivni igrači možda u kvalifikacijama poneli malo veći teret, ali kažem, i tu je neophodan balans – kolektivno se napada, ali kolektivno se i brani, nije samo odbrambena linija kriva za primljene golove. Ofanzivni igrači sa prostora bivše Jugoslavije generalno nemaju razrađene defanzivne navike, mislim da tokom priprema za Mundijal tu treba tražiti dodatnu snagu, da se dodatno razvije timska defanziva”.

Veliki potres u Srbiji i čuđenje u svijetu izazvao je otkaz sa Slavoljubom Muslinom, selektorom koji je odveo Orlove na Mundijal. Njega je zamijenio Mladen Krstajić, koji je prethodno bio Muslinov pomoćnik.

“Krstajića poznajem izuzetno dobro kao čovjeka i kao igrača. On je mlad u trenerskom poslu, ali ima veliko igračko iskustvo – uz pomoć saradnika, dobiće snagu i moć da učini sve kako bi izvukao maksimum iz ekipe. Kao čovjek i kao igrač bio je veoma radan i disciplinovan, sa pobjedničkim mentalitetom, te kvalitete mora da prenese na sebe kao trenera, a onda i na ekipu. Ta trenerska mladost može da mu bude i prednost jer sigurno donekle još razmišlja kao igrač. Iako mnogi sumnjaju u njega, ja ne sumnjam, ovo je prilika za njega da pokaže kapacitet za budućnost. S druge strane, neshvatljivo je to što je Muslin dobio otkaz, to se dešava samo na našim prostorima – da bez nekog velikog razloga ode čovjek koji je odveo ekipu na Mundijal… Ne mogu da ponudim racionalno objašnjenje, pogotovo poznajući Muslina kao čovjeka sa kojim je vrlo teško ući u konflikt”.

Prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu Srbija igra 17. juna u Samari, a suparnik je nacionalni tim Kostarike.

“Reprezentacije tipa Kostarike tradicionalno su neugodne za nas jer igraju komplikovan, defanzivno orijentisan fudbal, ponekad i provokativan. Fudbalski i igrački, Srbija se smatra favoritom, ali to ne mora ništa da znači, sjetite se samo šta se dogodilo prije četiri godine u Brazilu, tada je Kostarika dogurala do četvrtfinala. To će biti malo finale za Srbiju, odmah mora da se pokaže snaga, i to protiv ekipe koja mora do detalja da se analizira i da se pročitaju njene navike. Ne smije da bude govora o potcjenjivanju jer neće biti nimalo lako”.

Sljedeći rival Srbiji, 22. juna u Kalinjingradu, biće reprezentacija Švicarske, koja se Rusije dokopala pošto je izbacila Sjevernu Irsku u baražu.

“Gledao sam mnogo njihovih utakmica, sa BiH sam igrao i prijateljsku s njima, pobijedili smo ih. Imaju veoma dobre fudbalere, ali mučili su se sa povredama i sa time što nije bilo prave timske igre, to je bilo očigledno. Došli su do Mundijala kroz baraž i, prema mom mišljenju, slabiji su nego prije dve godine na Euru, i nedostaje im nekoliko povrijeđenih igrača. Glavni aduti su im Shaqiri, Seferović i Mehmedi, neugodni su za direktne protivnike, kao i Xhaka iz Arsenala, mada on ne voli kada se pravi pritisak na njega. Mislim da Srbija ima realne šanse i da Švicarska nije bolja reprezentacija. Generalno, to je grupa u kojoj Srbija može da očekuje prolaz sa nivoom igre iz kvalifikacija, možda za još jednu nijansu bolje u defanzivi”.

Posljednji suparnik, 27. juna u Moskvi, biće petostruki svjetski šampion Brazil, koji se prošetao kroz kvalifikacije i koji važi za jednog od glavnih favorita u Rusiji.

“Za rivale bi bila velika stvar ukoliko Neymar ne igra, ali nisu ni drugi daleko iza njega. Ako Srbija odigra dobro prva dva meča, to bi trebalo da bude samo šlag na torti, utakmica u kojoj nema šta da se izgubi. Ne treba imati kompleks od velikih ekipa, nismo to imali ni u staroj Jugoslaviji – sada Srbija treba da poštuje svakog protivnika, ali da bude svejsna i svojih kvaliteta. Ponavljam, Srbija mora da bude taktički organizovanija u defanzivi, a siguran sam da će na drugoj strani terena stvarati šanse. Srbija dugo nije bila na velikom takmičenju, to treba da bude dodatni motiv. Orlovi spadaju u grupu timova kojima bi prolaz u drugi krug već bio uspjeh, ali koji mogu da zaprete iz sjenke. Vidjeli smo na Euru – da je Hrvatska prošla Portugal, vjerovatno bi dogurala i do finala, možda bila i prvak Evrope”.

To je bio pravi šlagvort za sljedeće pitanje koje se ticalo reprezentacije Hrvatske i vjerovatno posljednje šanse sadašnje generacije da ostvari zapažen rezultat na velikom takmičenju. Neki čak konstatuju da su nosioci igre Hrvatske prošli zenit…

“Ne znam na koga se misli, sigurno nisu prošli zenit fudbaleri koji igraju u Real Madridu ili Juventusu. U kvalifikacijama je Hrvatskoj bio problem timski duh, ali imaju izuzetno kvalitetne igrače, ova generacija može i mora više od onoga što je do sada prikazivala na velikim takmičenjima. Eto, protiv Portugala su bili bolji, promašili mnogo šansi, nedostajalo je i sreće, a čini mi se da im u ključnim momentima nedostaje lider na terenu kakav je recimo bio Zvonimir Boban. Sve su to odlični igrači, ali u takvim trenucima potreban je ‘gazda’, kako mi volimo da kažemo, neko ko će da pogura ekipu na još viši nivo. Nadam se da će ih povrede zaobići i da će im ključni igrači doći svježi u Rusiju – u tom slučaju, mogli bi daleko da doguraju”.

I grupa u kojoj se nalazi Hrvatska prilično je jaka – Argentina kao velesila sa Messijem, zatim Island koji je Hrvatima dobro poznat, kao i preporođena Nigerija.

“Uz Argentinu, Hrvatska je favorit u grupi. Island jeste napravo iznenađenje na Euru, ali ipak je reč o fudbalski skromnoj ekipi. Po mom mišljenju, oni sigurno neće izaći iz grupe, sada su ih i rivali bolje upoznali i donekle pročitali njihov šablon – disciplina, organizacija, kontre. Nigerija nema ni ekipu ni pojedince kao u najslavnija vremena… Dakle, ne bi bila katastrofa, ali bio bi veliki neuspjeh ukoliko Hrvatska ne prođe prvi krug”.

Na pitanje ko su najveći favoriti na predstojećem Mundijalu, 57-godišnji Baždarević odgovara:

“Ostajemo pri standarnim, historijskim favoritima, ali za ovu priliku dodao bih i Belgiju. Posljednjih godina oni imaju ekipu sa najviše dobrih pojedinaca na svakoj poziciji i njih bi svrstao u prvi red favorita. Problem je što su oni politički podijeljena zemlja – najgore je kada se završi utakmica, a vidite igrače iste reprezentacije da nose četiri različite zastave. Ipak, igrački su izvanredni i ovo im je ogromna prilika. U prvi krug smjestio bih i Španiju, Argentinu i Brazil. Španija je ponovo pronašla pravu igru, moćno deluje. Rusija je Messijeva posljednja šansa, ne samo njegova, i mislim da će Argentinci dostići potrebnu zrelost – gledajući prije prvenstva, njima bih dao prednost u odnosu na Njemačku i Brazil, pogotovo ako Neymar ne bude igrao. Treba spomenuti i Francusku, koja ima niz kvalitetnih mladih igrača, mada njima nedostaje lider na terenu”.

Vratili smo se na Nijemce i pitanje se samo nametalo – kako to da oni, po Baždarevićom mišljenju, nisu u najužem krugu favorita?

“Mislim da će Nijemcima u svakom smislu nedostajati kapiten Neuer, kao i da nemaju pravog strijelca kakve su nekada imali. Malo su podmladili ekipu, jesu oni u krugu favorita, ali mislim da su selekcije koje sam izdvojio ipred njih. Naravno, Nijemce nikada ne treba otpisati jer bi oni u direktnom sudaru sa Belgijom imali veliku mentalitetsku, tradicionalnu prednost”.

Najveći dio svoje karijere, i igračke i trenerske, Baždarević je proveo u Francuskoj i zato tamošnju selekciju najbolje poznaje. Slično kao i sa Hrvatskom, i Trikolorima nedostaje moralni vođa.

“Greizmann je izuzetan igrač, ali nikada neće biti vođa tog tipa, tipa Sergija Ramosa ili Branislava Ivanovića sada, kao što su nekada bili Boban ili Dragan Stojković. To su ličnosti koje u najtežim trenucima povuku – oni nisu uvek najbolji igrači, ali su znali da budu najvažniji. Ima dobrih igrača kao što je Ramos, ali takav pobjednički mentalitet, želja i energija retko se viđaju, on gine do poslednje kapi krvi. Kažem, Francuskoj to nedostaje, ali igrački su u rangu s najboljima – kada možete sebi da priuštite da ne zovete Benzemu ili Lacazettea, znači da imate mnogo odličnih fudbalera”.

Iz sijenke prijete aktuelni šampion Evrope Portugal, kao i Engleska, čiji je napadač Harry Kane nedavno izjavio da je cilj Albiona titula prvaka svijeta.

“Portugal sa Ronaldom i sa još nekoliko izvrsnih pojedinaca može da zaprijeti, ali mislim da neke druge selekcije imaju i veći kvalitet i više iskustva. Ipak, Portugalce ne bih otpisao, dok Englezi mogu da prođu prvi krug, ali to im je krajnji domet jer nemaju igrača svetske klase, pogotovo u poređenju sa najvećim favoritima“.

Baždarević smatra da će Mundijal proći bez senzacija i da će oni koji već duže vode glavnu riječ to činiti i u Rusiji.

“Kylian Mbappe će biti čudo od igrača, možda on bude taj koji iz drugog plana obilježi Mundijal. Ipak, mislim da će glavnu riječ na Mundijalu voditi oni već provjereni fudbaleri kao što su Messi, De Bruyne itd. Timski, prognozirao bih da može da iznenadi neko iz Južne Amerike jer se tamo živi za fudbal, mada oni tradicionalno ne igraju dobro kada je Mundijal na tlu Evrope. Ako slušam svoj osjećaj, mislim da neće biti mnogo iznenađenja u Rusiji, da će oni glavni da budu u vrhu”.

Za kraj, pitali smo nekadašnjeg reprezentativca Jugoslavije da prokomentariše šanse domaćina, koji se nalazi u grupi sa Urugvajem, Egiptom i Saudijskom Arabijom.

“Gledajući prijateljske utakmice, od Rusa ne očekujem ništa. Ulažu veliki novac, ali nikako da naprave rezultat koji bi ih afirmisao u nešto širim okvirima. Možda im je ovo prilika pred svojom publikom – bila bi katastrofa da ispadnu u prvom krugu, ali ne vidim kako oni mogu da naprave neko iznenađenje”, zaključio je Baždarević za Sportifico.

(BIH.ba)