INTERVJU/ Rusmir Cviko: Satisfakcija je voditi ekipu protiv timova koje vode Eriksson, Seedorf, Ciro Ferrara, Caro Lopez…

Rusmira Cvike (46) sjećamo se kao jednog od igrača koji je nosio dres oba ljuta gradska rivala – Sarajeva i Željezničara.

Razgovarao: Admir Vatreš, BIH.ba

Cviko je poslije završetka igračke karijere radio kao trener u omladinskim selekcijama naše zemlje, a jedno vrijeme i kao skaut. Najveću afirmaciju doživio je pak u Željezničaru, gdje je četiri godine bio sportski direktor i pomoćnik Amaru Osimu.

Dalian spasio ispadanja, opstanak cilj i sa Meizhouom

Put ga je odveo u daleku Kinu 2016. godine, gdje je od asistenta napredovao do glavnog trenera tamošnjeg drugoligaša Dalian Transcendencea, s kojim je uspio izboriti opstanak.

Ove sezone vodi Meizhou Hakku, a ekskluzivno za portal BIH.ba otkrio je kako je uopšte došlo do odlaska na Daleki istok, općenito fudbalu i životu u Kini, a teme razgovora svakako su bili i FK Željezničar, te reprezentacija BiH.

“Slovenački stručnjak Ermin Šiljak me zvao da radim s njim, što sam u prvi mah odbio, jer sam imao neke opcije u Belgiji i nisam želio biti asistent. Ipak, došao sam i maltene radio bez ugovora. Nakon određenog vremenskog perioda i trzalica u klubu došlo je do Šiljkove smjene i ja sam htio da idem, ali je predsjednik insistirao da ostanem, tako da sam preuzeo funkciju prvog trenera. Zadatak mi je bio da ostanemo u ligi i to smo ispunili, pa sam produžio ugovor i još jednu godinu se zadržao tu. Onda je došlo ponovo do promjene u menadžmentu kluba i otišao sam. Uslijedio je poziv iz Meizhou Hakke, gdje sam od decembra prošle godine”, govori Cviko na početku razgovora za BIH.ba.

“Meizhou Hakka je isto relativno mlad klub. Takmiči se tu treću-četvrtu godinu u ovoj ligi. Predsjednik je ambiciozan i pravi novi stadion. Sad se pojavio konkurenti klub iz istog grada Meizhou Meixian Techan, čiji je vlasnik za ulazak iz treće u drugu ligu podijelio premiju od dva miliona dolara po igraču. To nam je derbi isto kao Sarajevo – Željo i baš igramo sljedeću utakmicu s njima. Ambicije su nam zasad sačuvati se u drugoj ligi”.

U Dalian Transcendenceu sa Cvikom su radili Dželaludin Muharemović i Almir Seferović, a sada ima druge pomoćnike.

“Sa mnom trenutno rade Anel Hidić kao kondicioni trener i trener za analizu, te Dževad Šarić kao trener za oporavak. Ovdje je nešto drugačija situacija, jer je predsjednik kluba kao uslov stavio da mi prvi asistent bude njihov trener (Qu Gang)”.

Kaže kako je Kina industrijska velesila i da mu se nije bilo teško privići na njihovu kulturu.

“Nije mi se bilo teško privići, jer sam stalno putovao i putujem po svijetu. Živim van BiH dugo, mada sam uvijek tamo prisutan. Igrao sam u Belgiji, gdje sam završio igračku karijeru i porodica mi je tamo, tako da mi to nije problem. Malo je drugačija ishrana, ali s vremenom se navikne. Kina je industrijska velesila i ovdje je sve megalomanski, nije kao kod nas. Sad se u mojoj ulici gradi naselje veličine Dobrinje i niko ništa ne spominje, što je sasvim normalno. Kod nas se grade dvije zgrade i o tome se piše deset dana. Kineski nogometni savez u mom gradu pravi sebi kamp gdje će imati 11 terena, a to će koristiti i moj tim”.

Nema velike razlike između prve i druge kineske lige

Tvrdi kako nema neke velike razlike između prve i druge kineske lige, poznatijih kao Superliga i Liga jedan.

“Dobro to Kinezi rade, dosta ulažu, investiraju. Nema sad velike razlike između Superlige i Lige jedan. Ovdje (u Ligi jedan) je npr. prošle godine bio Fabio Cannavaro, koji sad vodi najbolji kineski klub Guangzhou Evergrande. Bili su tu i Sven-Goran Eriksson, Ciro Ferrara, Clarence Seedorf, Juan Caro Lopez, Jordi… što su sve strašna imena”.

U Superligi, koja broji 16 klubova, trenutno igra veliki broj fudbalskih zvijezda poput Hulka, Axela Witsela, Alexandrea Pata, Yannicka Carrasca, Javiera Mascherana, Ezequiela Lavezzija itd.

Problem je što je svaki klub može imati maksimalno tri stranca, zbog čega Kinezi, kako i Cviko potvrđuje, dosta pažnje posvećuju domaćim igračima.

“Ima određenih pomaka u kvalitetu. Sad su malo korigovali broj stranaca. U Superligi mogu biti tri, a u Ligi jedan mogu biti samo dva stranca. Oni uslovljavaju klubove da rade sa omladinskim selekcijama, gdje ako igraju tri stranca moraju igrati i tri igrača do 23 godine. Hoće što više mladih igrača da promovišu, što prije nije bio slučaj”.

Od dolaska u Kinu, Cviko je imao priliku upoznati brojna svjetska fudbalska imena, a posebno pamti susrete sa trenerima.

“Dovoljna mi je satisfakcija što su naspram mene sjedila imena poput Erikssona, Seedorfa, Cara Lopeza, Ferrare… Izgubio sam npr. od Cannavara, ali sam dobio Seedorfa. To su neke stvari koje ostaju zapisane. Velika je stvar kad imaš zajedničku press konferenciju sa takvim imenima. Također, jedan sam od rijetkih naših trenera koji rade sad u svijetu. Tu je jedino Halilhodžić kao selektor Japana. Baždarević, Hadžibegić i Sušić su trenutno bez angažmana”.

Govori i kako često ide posmatrati treninge evropskih klubova.

“Kad sam vani, živim na tromeđi Belgije, Holandije i Njemačke. Puno hodam, gledam, pa mi nije problem da odem i odgledam sedmični trenažni proces recimo Standard Liegea, onda iduće sedmice gledam Koln, Monchengladbach, pa zatim sam u Eindhovenu i pratim PSV. Gledam raznorazazne trenere i uzmem ono što me zanima. Imam svoj stil i svoju fudbalsku viziju koju upražnjavam kroz treninge, što sve zavisi od ekipe kakvu imam”.

Loši tereni utiču na kvalitet fudbala, što tjera navijače

Tvrdi da je u Željezničaru naučio sve što treba o fudbalu.

“Rad u mlađim kategorijama reprezentacije mi je bilo kao neko malo iskustvo. Najveće mi je Željezničar, gdje sam proveo četiri prelijepe godine na poziciji sportskog direktora, ali sam radio i kao trener. To mi je neka odskočna daska, tu sam naučio sve što bi trebalo da se zna oko fudbala. Mi smo tad osvojili pet trofeja, tri titule prvaka i dva kupa”.

Dok je bio u Želji igrači se nisu puštali i prodavali pod svaku cijenu, što sad nije slučaj.

“Željo je uvijek na pravom putu. Fino je da je krenulo sve to. Treba odati počast i ljudima koji su prije bili tu. Mi smo kao stručni štab izbacili nekoliko igrača od kojih je sadašnja uprava profitirala. Tu mogu navesti Šehića, Bajića, Hadžiahemovića… To su sve igrači koje smo mi kroz omladinski pogon doškolovavali i primakli ih prvom timu. Ponosan sam tu i na sebe, jer sam dijelom zaslužan što je Željezničar došao do nekog novca. Mi se tada nismo lako odricali igrača. Imali smo ponude i za Svraku, Adilovića, Zebu, Bekrića, ali smo ih odbijali. Ovi su se odlučili drugačije. Ali, sve u svemu, jedna pozitivna priča. Nadam se da neće imati problema”.

Ističe da svi znamo kako je najveći problem našeg fudbala infrastruktura i da to stalno ponavljamo, ali da niko ništa ne radi po tom pitanju.

“Napredak je da imamo već nekoliko reprezentativaca iz naše lige. Savez čini sve u ovom momentu da to malo uobliči, da to liči na nešto. Pomaka ima čim se igra više kvalitetnijih utakmica, samo što je to sad pitanje organizacije i infrastrukture. Naš najveći problem je infrastruktura i to svi znamo i ponavljamo, ali niko ništa po tom pitanju ne radi. Igra se na neuslovnim terenima. Imao sam priliku da gledam utakmicu između Borca i Zrinjskog u Banjoj Luci i mogu reći da se Slišković s pravom buni. Žalosno je što se igra na takvim terenima. Tu ne može doći do kvaliteta, što tjera navijače, a kad nema navijača nema ni popularizacije fudbala. Sve više ljudi gubi interes za fudbal. Nama su prioritet insfrastruktura i stadioni, to mora biti na prvom mjestu”.

Prokomentarisao je i novog selektora naše reprezentacije Roberta Prosinečkog.

“Vrijeme će pokazati da li je njegov izbor pravi potez ili nije. Samo rezultat opravdava povjerenje. Čuo sam dosta toga pozitivnog o njemu kao treneru. Meni je kao nekom ko je uvijek uz reprezentaciju drago što imamo takve igrače, jednog Džeku koji je među top tri napadača na svijetu, kao i Pjanića. To treba da nam bude čast”, kaže za kraj Cviko.

(BIH.ba)