Nekome će se svidjeti, nekome ne neće, ali i jedni i drugi u jednom se, htjeli to ili ne, moraju složiti – gdje je on, tu su trofeji, piše SCsport.

Amar Osim je od početka važio za ozbiljnog kandidata, a nakon odustajanja Mehe Kodre i i ispadanja niza drugih trenera, Osim se nametnuo za najozbiljnijeg kandidata za selektora BiH, o čemu je govorio u intervjuu za Dnevni Avaz.

Jedno prosto pitanje, zašto želite biti selektor?

“Ne bih volio da se stekne dojam nekakve lažne patetike, ali to je moja velika želja. Tu sam, u Bosni i Hercegovini, odavde potječem, odavde sam krenuo u posao i naravno da poziciju selektora reprezentacije BiH gledam kao nešto veliko. Ovo je koja zemlja i zemlja u kojoj živim najbolje. Želim da nešto napravim za nju. Možete to nazvati snom, ali to je suština moje ambicije”.

Zašto bi Amar Osim trebao biti izabran za selektora?

“Zato što dobro poznajem okolnosti u kojima se nalazi ova ekipa i zemlja općenito. Sve što se dešava u BiH, odražava se i na sport i na našu reprezentaciju i ja sam svjestan toga. Mislim da sam neko ko će se lakše nositi sa svim problemima, jer ih dobro poznajem. to je prirodno. Možda bi u nekom drugom i sređenijem sistemu i sređenijim okolnostima bilo drugačije, ali ovdje je tako kako jeste”.

Šta biste promijenili u reprezentaciji?

“Pokušao bih napraviti tim sa 10 fudbalera koji igraju na prirodnim pozicijama, koji su, u okviru svojih sposobnosti, spremni da trče, da se bore i da odrade šta im se kaže. Ako bismo to uspjeli, imali bismo ekipu protiv koje će svakome biti teško igrati”.

Radi se o pitanju volje i želje?

“Pa, veoma je bitan stav prema reprezentaciji i ozbiljnost pristupa državnom dresu. Napojmljivo mi je da se neke stvari u klubu rade, a u reprezentaciji ne ili obrnuto. Ako se neko izborio da igra za neki veliki klub, očito je da ima kvalitet za to, jer ga tamo ne bi plaćao bez razloga. No, onda to treba donijeti i kod nas, a ne uživati status zvijezde i ništa ne raditi da se to opravda. U reprezentaciji se ne smiju dopuštati stvari koje se ne rade u klubovima. A ako oni nisu spremni na to, šta će nam onda.

Mnogo je polemike o tome ima li Amar Osim autoritet da se izvori s eventualnim problemima?

“Nema tu problema niti na te stvari treba gledati kao na treniranje strogoće. To su fudbaleri koji su navikli da slušaju šta im se kaže. Zašto ih, inače, plaćaju u klubovima? No, treba ih natjerati da se i u reprezentaciji ponašaju kao tamo. Neka pokažu zbog čega igraju po jakim klubovima iz liga petice i neka rade šta se od njih traži, pa makar i ne mislili da je to ispravno”.

Govorili ste o zapostavljanju Premijer lige BiH. Zar tu zaista ima kvaliteta reprezentativnog nivoa?

“To ne možemo znati dok ne provjerimo. Kada smo igrali baraž protiv Danske, u ekipi smo imali pet ili šest igrača iz Premijer lige BiH. A sada ih koristimo samo ako nema nikakve druge opcije. Kao da su zločinci. S tim momcima treba pokušati, jer će oni dati život na terenu, a iz toga će sigurno izaći nešto. Neko treba promijeniti tu svijest da je sve ono što dolazi iz inozemnih liga po automatizmu bolje od onoga što imamo ovdje. To ne mora nužno biti slučaj.”

Novi selektor imat će jasan cilj da odvede reprezentaciju na Evropsko prvenstvo. Možete li to?

“Prema FIFA-inom rejtingu, naravno da trebamo ići na EP. Ako idu 24 ekipe, sve je jasno, mi moramo biti tamo. Nije to nikakav podvig nego realnost”.

Šta mislite o svom protukandidatu Robertu Prosinečkom?

“Imao sam čast igrati s njim nekoliko puta. Šta o njemu mogu reći nego da je čovjek legenda. Pri tome ne mislim na ono što sada radi negi na ono što je radio. Imao je fenomenalnu igračku karijeru i, bez obzira na to što je igrao i za Crvenu zvezdu, za Dinamo, za Real i Barcelonu, nikad se nije spominjao u negativnom kontekstu, već je u svakoj toj sredini ostao upamćen kao posebna kategorija”.

Arogantan, bahat, egoističan… Kako prihvatate takve ocjene okoline koje se vežu uz vaše ime?

“Mogu to razumjeti. Zbog svoje zaleđine, lagana sam meta za etikatiranje, jer je ljudima ovdje često važnija forma nego suština. Važniji im je moj način izražavanja, od onoga šta pričam. No, jednostavno sam takav i ne mogu se mijenjati i ponašati drugačije. Ljudi koji me poznaju, dobro znaju kakav sam. Ono što je sigurno jeste da nikad nikoga nisam ni uvrijedio niti okrivio za neki svoj neuspjeh, a takvih trenutaka je bilo mnogo. Kada sam bio u Željezničaru, nismo uvijek pobjeđivali, ali jikad uzroke poraza nisam tražio u drugima nego sam kritizirao sebe i svoju ekipu. Jednostavno, ja sam osoba koja je sigurna u ono što govori i koja čvrsto stoji iza svakog svog stava. Nisam neko ko je iskočio iz žbunja, već sam neko ko se, bez obzira na porodično naslijeđe, žestoko borio za svoje mjesto pod suncem. Hvala Bogu pa se nisam morao tući za hljeb, ali jesam za posao”.

(BIH.ba)