Kada su Zmajevi prije osam godina sa Ćirom Blaževićem pobijedili Estoniju u Talinu i plasirali se u baraž za SP 2010, Belgija je tada bila 66. reprezentacija na FIFA-inom poretku. U tim istim kvalifikacijama izgubila je od Armenije i Estonije i dva puta i od Bosne i Hercegovine.

Belgija (bogata verzija Bosne i Hercegovine – zemlje blokirane i izmorene nacionalnim podjelama) od tada je napravila čudo, pa danas njeni igrači igraju u najvećim europskim klubovima, a reprezentacija zauzima peto mjesto FIFA-inog poretka.

Ključni čovjek za revoluciju reprezentativnog fudbala u Belgiji bio je bivši tehnički direktor belgijskog saveza Michel Sablon koji je 2006. krenuo sa velikom reformom. Sablon je pogledao šta je to najbolje u njemačkom, holandskom i francuskom fudbalu i odlučio to implementirati u Belgiji.

Fudbalski savez Belgije zaradio je značajan novac organizacijom Eura 2000, pa su kao prioritetan cilj napravili novi trening centar u predgrađu Brisela. Edukacija trenera im je bila toliko važna da su trenerima početnicima obezbijedili besplatne kurseve i dobijanje licence.

Ranije je belgijski Savez inicirao projekat u kojem je belgijska vlast na osam lokacija u državi otvorila škole fudbala za najtalentovaniju djecu, sve sa ciljem razvijanja elitnih igrača. Uz to su u saradnji sa Univerzitetom u Louvainu napravili veliku studiju o fudbalu tokom koje je snimljeno i analizirano više od 1.500 utakmica omladinskih selekcija.

Sablon je naredio da se ukinu tabele i bodovanje najmlađih kategorija u fudbalu i zatražio da svaka omladinska selekcija Belgije te omladinske kategorije klubova igraju približno istu formaciju (u ovom slučaju 4-3-3), te da se na taj način igrači reprezentacije zajedno uigravaju još od malih nogu, pa sve do seniorskog dresa. Belgijski klubovi su uz to sve su više po nalogu Saveza igrali utakmice na terenima takvih dimenzija koji su od njih tražili što više driblanja i dijagonalnih dodavanja.

U Belgiji je odlazak na utakmice reprezentacije kulturni događaj

Također, Sablon je stavio akcenat na to da igrač koji pređe iz jedne kategorije u drugu (primjer iz U19 u U21 selekciju) više se ne vraća u kategoriju za koji bi trebao igrati po godištu, već nastavlja da igra za  onu narednu (Belgijanci svoje igrače nisu vraćali u mlađe selekcije čak ni kad bi igrali neke važne utakmice).

Prvi rezultat Belgija je dobila već u na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine kada su došli do polufinala.

Svoj uspjeh Belgija duguje i Francuskoj i Holandiji. Hazard, Origi, Mirallas već su kao dječaci prebačeni u Lille, Carrasco u Monaco, a Alderweireld i Vertonghen u Ajax i tamo se afirmisali kao veliki igrači.

Odličan sistem rada, bez nepotizma i korupcije, Belgiji garantuje svijetlu budućnost.

Uz to u Fudbalskom savezu Belgije ne rade desetine djece ranijih uposlenika saveza i drugih stranačkih kadrova, nego najkompetentniji stručni kadar – što je za rezultat imalo da je reprezentacija Belgije jedan od najjačih marketinških sportskih projekata u Europi koji ima milionsku zaradu na mjesečnom nivou.

(Reprezentacija.ba)