Piše: Elmedin Škrebo, selektor selekcije beskućnika/prognanika BiH
Za nepovjerovati… U jednom selu u Burkini Faso, čiji mještani žive bez struje a često i bez vode, naišli smo na dječaka koji nosi dres našeg Edina Džeke.
Začuđen našim iznenadnim oduševljenjem stidljivi dječak je djelovao malo i uplašeno dok je iz svoje školske klupe prilazio učiteljici i nama. Iskreno, možda smo malo i pretjerali, ali naše trenutno oduševljenje pri susretu sa dječakom kasnije je u odlasku zamijenila duboka tuga, stisnuto grlo, pa i stidljive suze…
Boli surova realnost da taj dječak nikad u životu nije vidio televizor, pogledao bilo kakvu utakmicu, njegov sport su seoske igre, za fudbal nikad nije ni čuo, a kamoli za tamo nekog Džeku čije eto i ime nosi na svojim leđima. A tek će da ga nauči i pročitati za koji mjesec učeći slova sa male table veličine papira A4 formata, koja sa još jednom bijelom i crvenom kredom predstavljaju njegov osnovni pribor i "literaturu" za prvi razred četverogodišnje škole koju pohađa u svom selu.
Najobrazovaniji u ovom selu imaju 8 razreda škole i oni su rijetki…… Tužno Bože dragi! Pitam se, da li će ikad Džeko vidjeti Džeku…??''
