Kapiten naše reprezentacije i fudbaler njemačkog Bayer Leverkusena, Emir Spahić govorio je za Dubrovački dnevnik o uspjehu naše reprezentacije, Miroslavu Ćiri Blaževiću, Safetu Sušiću, Zdravku Mamiću. Također otkriva protiv kojeg mu je napadača bilo najteže igrati.

Kakav je osjećaj znati da ideš na Svjetsko prvenstvo? Jeste li ponekad u karijeri pomislili da nećete vidjeti veliko reprezentativno natjecanje?

"Osjećaj je baš ugodan. Posebno što je Bosna i Hercegovina mala država koja je puna problema. Prvih petnaestak dana nisam niti bio svjestan što smo napravili, sve dok nisam, kao što se kaže, sve to dobro prespavao. Dosta puta sam i s prijateljima pričao o tome. Mislio sam, možda ću završiti karijeru, a neću otići na neko veliko natjecanje. Četiri puta sam bio na samom pragu, protiv Danske, pa Srbije, Portugal dva puta u baražu. Nakon svega prirodno pomisliš možda je problem u tebi. Opet, vjerovao sam da će se uspjeh dogoditi, posebno zadnje dvije-tri godine jer sam uvidio da smo zreli i da je došlo vrijeme za velike stvari. Jednostavno smo rasli kao ekipa."

Hrvatski mediji s pažnjom su pratili veliko slavlje u Sarajevu.

"Sletjeli smo u Sarajevo iza 1 ujutro. Kada smo krenuli prema gradu u tom otvorenom autobusu shvatili smo da se nešto sprema. Ogromna gužva, zastoji. Došli smo u Titovu ulicu, popeli se na balkon, baklje sa svih strana, ogroman dim. Tek kada je vjetar rastjerao sav taj dim shvatili smo što su nam spremili. Nepregledna gomila ljudi, svi pjevaju u jedan glas. Nešto nezaboravno."

Nažalost, slavlje je narušila i jedna tragedija. Vraćajući se kući s utakmice protiv Litve trojica mladića su smrtno stradala u prometnoj nesreći.

"Najmanje što sam mogao napraviti jest pojaviti se i dati saučešće njihovim obiteljima. Velika je tuga bila. Na sahrani je vladala potpuna tišina, a 10 do 15 tisuća ljudi je bilo pristuno. Najgore od svega je što je jedan od stradalih navijača na dan utakmice dao televizijski intervju. Taj dan je bio Bajram. Poželio je svim navijačima sretan Bajram, poručio im je da ne piju i da se sretno vrate kućama. Čak smo se i fotografirali zajedno. Jedna strašna tragedija."

Znam da je sad teško išta reći o plasmanu u Brazilu, ali vlada li atmosfera u momčadi da bi Bosna mogla jako daleko? Koliko je to daleko? Bi li vas nedostatak iskustva na velikim natjecanjima mogao koštati vrhunskog rezultata?

"U tom pogledu neiskusni jesmo, ali u Brazil nećemo ići kao turisti kao što neki smatraju. Nogometaši uvijek imaju želju ciljati ka dobrom rezultatu. Puno toga će ovisiti i o grupi, i sreći. Ali, dobra smo ekipa, to smo dokazali i s pravom se možemo nadati da ćemo napraviti dobar posao. Osobno bih bio zadovoljan kada bismo prošli grupu i dočekali jednu jaku reprezentaciju, da vidimo gdje smo."

Je li Safet Sušić bolji trener od Ćira Blaževića? U čemu se razlikuju?

"Raditi s Ćirom bilo je jedno veliko životno iskustvo. Ono što sam s njim proživio u dvije i pol godine ne može se riječima opisati. Kada ju je Ćiro preuzeo, reprezentacija je bila na samom dnu, u rasulu. U roku od tri mjeseca niknula je jedna nova generacija. To je Ćiro, veliki šoumen i hvala mu na svemu. Pape je drugačiji, čista suprotnost u karakteru i načinu rada. Došao je tiho. Osjetio je da može napraviti nešto veliko i imao je pravo. Donio nam je samopouzdanje. On voli kontrolirati situaciju mirnoćom, uvijek je po strani i ne voli medijsku pažnju. Donio nam je potreban mir."

Može li vaš Bayer ugroziti Bayern i Borussiu Dortmund?

"Bayern i Borussia su veliki klubovi koji ulažu puno u kupovinu igrača. Pušemo im za vratom, ali s moje strane smatram da nije realno da ih ugrozimo. Ali ako se neka prilika dogodi, mislim da imamo dovoljno snage da ih barem pokušamo napasti."

Može li vaš Bayer ugroziti Bayern i Borussiu Dortmund?

"Bayern i Borussia su veliki klubovi koji ulažu puno u kupovinu igrača. Pušemo im za vratom, ali s moje strane smatram da nije realno da ih ugrozimo. Ali ako se neka prilika dogodi, mislim da imamo dovoljno snage da ih barem pokušamo napasti."

Zbog čega je propao vaš transfer u Dinamo? 

"Propao je zbog toga što mi moji prijatelji Hajdukovci to nikada ne bi oprostili, posebno moj kum Miho". Razgovarao sam s Zdravkom Mamićem o prelasku, ali znao sam da to neće biti lako izvedivo, zbog niza razloga koji nisu ovisili o meni. Dan nakon što me je Mamić kontaktirao poštom mi je poslao dres Dinama s brojem 4 i mojim imenom. Tada sam se baš nalazio kod kuće u Dubrovniku."

Što mislite o Zdravku Mamiću?

 "Znam ga jako dugo. Prvenstveno mislim da je dobar biznismen. Netko će reći da je pokvaren i prevarant. Ja ga takvim nisam doživio. Smatram također da je dobar čovjek koji zna pretjerati. Mediji to još znaju potencirati pa često ispadne čista katastrofa. Ali, on je taj koji Dinamo drži na tvom nivou. Dokazuju to i transferi napravljeni iz Dinama zadnjih godina."

Protiv kojeg vam je napadača najteže bilo igrati? 

 "Bilo ih je puno. Mogao bih možda izdvojiti Raula Gonzaleza, jer nije bio klasični napadač nego više lutalica. Ružno je kada imaš napadača koji odjednom može odlutati u svoju odbranu, a onda ti se samo prikrade iza leđa. Falcao je klasa za sebe, o Messiju neću ni pričat."

Reprezentaciju Hrvatske u petak čeka utakmica protiv Islanda. Imamo šansu za popravni ispit. Kakva su vaša očekivanja?

To su sve moji prijatelji, u čestom smo kontaktu i ovim putem bih ih poželio sreću, jer taj baraž je uvijek nezgodan. Prvo im želim sreću, pa onda i uspjeh. Ako ekipa Hrvatske bude i 50 posto na svom nivou to će im biti dovoljno. Ako Niko uspije posložiti atmosferu Island ne bi trebao biti nikakav problem.

(Reprezentacija.ba)