Misimoviću će u najljepšem sjećanju ostati odlazak s bh. reprezentacijom na SP u Brazilu
Donedavno smo ga zvali majstorom, ali nakon što je otišao u penziju poslije 16 godina na terenu, Zvjezdan Misimović prešao je u legende. Možda je s reprezentacijom Bosne i Hercegovine zaslužio nešto više, ali njegovi velemajstorski potezi, karakter i liderstvo u našem državnom timu definitivno ga svrstavaju u najveće koji su ikada nosili naš dres, piše “Dnevni avaz”.
Po povratku iz Kine, gdje je proveo finiš karijere, Misimović je definitivno rekao “zbogom” fudbalu, mada je imao pregršt ponuda, pa čak i od bundesligaških klubova koji su ga željeli uzeti.
Prijemu koji je prije nekoliko dana Ambasada BiH u Munchenu organizirala za uspješne bh. privrednike, odazvao se i Zvjezdan, koji je stigao u društvu supruge Stefanije, što je bila lijepa prilika da, nakon svih ovih godina i utakmica, popričamo o svemu pomalo.
Sjeo i razmislio
Za početak, Zvjezdan je progovorio o odluci da završi karijeru. Zasićenost, odvojenost od porodice, umor… sve su to razlozi zbog kojih je bivši reprezentativac BiH odlučio da stavi tačku na svoju fudbalsku priču.
“Ima tu svega pomalo. Još prije dvije godine sam najavio kraj karijere, ali su potom došli ljudi iz Kine, iz kluba gdje sam nastupao, sa molbom da im pomognem po povratku u ligu. Nisam mogao odbiti, mada sam pristao teškog srca. Kako sam išao u godine, najteže mi je padala udaljenost od familije. Kad sam sjeo i dobro razmislio, zaključio sam da je ovo bio pravi trenutak za ovakvu odluku”, kaže Misimović.
Da ste sada na početku karijere i kada bi Vam ponudili sve ovo što ste do sada postigli, biste li prihvatili i zadovoljili se time?
“Kao sportista, uvijek treba težiti najvećem i najboljem, ali mislim da bih ono što sam postigao, i sada objeručke prihvatio. Igrao sam za Bayern i s njim osvajao titule, u Wolfsburgu sam doprinio historijskom uspjehu i učestvovao u pohodu na naslov, igrao za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu… Kada se sve sabere, dobro je. Zadovoljan sam i ne patim ni za čim, jer sam veoma skroman čovjek”.
Koji će Vam trenuci ostati u najljepšem sjećanju, kojih ćete se uvijek rado prisjetiti?
“To je, bez sumnje, odlazak s reprezentacijom Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, gdje smo, uz malo sportske sreće, mogli napraviti bolji rezultat. Tu je još titula prvaka Njemačke s ekipom Wolfsburga, koju u to vrijeme niko nije očekivao”.
Sportski direktor
U javnosti se povremeno spominje mogućnost da postanete sportski direktor reprezentacije BiH. Je li to tačno i čime se sada namjeravate baviti?
“Sigurno je da ću ostati u sportu, mada sam osnovao firmu za prodaju i posredovanje nekretninama i dobro mi ide. U dogledno vrijeme, moguće je i da se počnem baviti menadžerskim poslovima. A što se tiče sportskog direktora, moram sjesti s ljudima iz Saveza i sve dobro proanalizirati, da vidim kakvi su planovi i zamisli. U svakom slučaju, spreman sam uvijek pomoći bh. reprezentaciji, šta god bude trebalo. Ima tu još nekih sportskih opcija, ali polako… Ima vremena”.
Kada je reprezentacija u pitanju, mnogi igrači su se već približili tridesetima, a neki su, poput Vas, i prestali igrati. Mladih nasljednika je malo… Kako vidite budućnost ekipe?
“Dijaspora i mladi momci koji igraju u jakim klubovima, ključ su uspjeha. Mi imamo poznati talent i, kada se on educira u skladu s evropskim shvatanjima igre, to je, onda, druga priča. Mi i dole, u našoj Premijer ligi, imamo kvalitetnih i talentiranih fudbalera, ali nema jake lige, a to je ono što stvara vrhunskog igrača. Veliki je broj naših momaka koji igraju u jakim evropskim timovima i treba ih polako uključivati u reprezentaciju i dati im do znanja da niko nije zaboravljen. Kampovi koji su do sada održavani u saradnji s Nogometnim savezom BiH, izvanredna su prilika da se pronađu najbolji. Ti momci koji igraju u Bayernu, Dortmundu i drugim klubovima, imaju kvalitet”.
Prodao Costi kuću pa kupio zemljište za novu
Nedavno ste igraču Bajerna Douglasu Costi prodali vlastitu vilu u Munchenu. Je li to znak da se selite iz Munchena?
“Ne, ni u kom slučaju. Ja sam tu rođen i odrastao. U Munchenu imam dosta poznanika i prijatelja, a tu su i djeca. Tačno je da sam prodao kuću, ali sam ovih dana kupio novo zemljište za gradnju porodične kuće. Munchen je veliki grad s velikim mogućnostima i izazovima i tu ću sigurno ostati”.
Neću djecu silom gurati u fudbal
Hoće li Vaši sinovi krenuti Vašim stopama i igrati fudbal?
“Još je rano o tome. Nastojat ću ih, u svakom slučaju, usmjeriti u sport. Već sada ganjaju loptu, a šta će biti, vidjet ćemo. Neću ih nasilu gurati, a ako budu željeli i imali talenta, imat će i moju podršku. Ne bih imao ništa protiv da krenu mojim stopama i da me nadmaše”.
Maštao o Realu
Kada ste kao dječak počinjali karijeru, jeste li tada maštali o klubu u kojem biste voljeli igrati?
“Iako sam tad igrao za Bayern, koji, bez ikakve sumnje, spada među najveće klubove svijeta, maštao sam o tome da jednog dana zaigram za Real. Nije to samo moja mašta, to je san svih dječaka na svijetu, jer jedan je Real i to je nešto posebno”, rekao je Misimović za “Dnevni avaz”.
(Reprezentacija.ba)
