Dok smo još u šoku kako smo plasman na Euro 2016 izgubili od “slabije Irske”, “preko noći” nam već dolaze kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Fudbal u Bosni i Hercegovini nalazi se na prekretnici. Ili će Bosna i Hercegovina postati reprezentacija na marginama europskog fudbala poput Moldavije ili Estonije, ili će bh. fudbal postati jednom od glavnih grana privrede naše države.
Evo šta moramo, između ostalog, promijeniti da 2018. godine igramo u Rusiji…
Egoizam i nekultura reprezentativaca BiH
“Irskim reprezentativcima je najveći ponos igrati za svoju domovinu, dok se čini, kako naši reprezentativci smatraju kako bh. narod treba biti ponosan što oni nastupaju za Bosnu i Hercegovinu.” bio je jedan od boljih komentara utakmica baraža za Euro 2016.
Često zaboravljajući da su prosječnom bh. čovjeku uspjesi naše reprezentacije jedino veće zadovoljstvo u tmurnoj svakodnevnici, ali i činjenicu da nema nijedan navijač na tribinama ili ispred tv-a koji za postojanje ove države i reprezentacije nije izgubio barem jednu dragu osobu u ratu, naši reprezentativci na terenu često igraju sa zalaganjem i žarom koji je ispod svakog prihvatljivog nivoa i koji je uvreda za sve Bosance i Hercegovce.
Naši igrači sigurno neće na utakmicama svojih klubova u Engleskoj, Italiji ili Njemačkoj protivničkog igrača gađati žvakačom gumom, navijače sa tribina pozivati na obračun, zbog dugog jezika i rasprave sa sudijama dobijati crvene kartone ili novinarima govoriti pogrdne riječi i slati prijetnje sms porukama. U dresu Bosne i Hercegovine, iz nekog nepoznatog razloga, uz manjak lične kulture koji mogu ukrotiti očigledno samo strogim pravilima, to sebi uzimaju za pravo.
Ubrojimo li u to i situaciju da bh. fudbaleri gotovo nikako ne komuniciraju sa domaćim novinarima osim u periodima odigravanja utakmica reprezentacije, jasan je pokazatelj da većini fudbalskih reprezentativaca Bosne i Hercegovine nije dovoljno stalo do naroda koji predstavljaju i za koji igraju.
Igrači sa ovakvim pristupom nisu zaslužili da odu na Euro 2016.
Borba struke i ličnih interesa u Fudbalskom savezu BiH
Čini se da na jednog kvalitetnog profesionalca u Fudbalskom savezu BiH rade tri uposlenika koja mu svojom nekompetencijom, ali i ličnim interesima otežavaju posao.
Dok na čelu administracije krovna kuća bh. fudbala ima neumornog Jasmina Bakovića, izuzetno efikasnog liderskog tipa menadžera, a uz to diplomiranog pravnika i bivšeg profesionalnog fudbalera, ali i još nekolicinu kvalitetnih rukovodilaca i operativaca, veći dio uposlenika Fudbalskog saveza BiH nije sposoban omogućiti ni osnovne uslove za razvoj i funkcionisanje bh. fudbala na jednom modernom nivou koji bi doveo do velike ekspanzije ovog sporta u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Neshvatljivo je da su zbog čelnika Fudbalskog saveza RS-a pomoćnici Safeta Sušića radili bez ugovora i “na crno” u kvalifikacijama za Euro 2016, samo zato što su pomenuta gospoda u stručnom štabu naše reprezentacije željeli vidjeti nekog svog intimusa umjesto do tada izuzetno uspješnog i već dugi niz godina prisutnog Borčeta Sredojevića.
Nije logično ni da se Mehmedu Baždareviću nameće gotovo potpuno neiskusan pomoćnik, ali i da se selektoru “A” reprezentacije ne da potpuna sloboda izbora stručnog štaba. Ne zaboravite Miroslav Ćiro Blažević, sa svim svojim bogatim iskustvom, 1998. godine u Francusku je poveo za savjetnike Ivana Katalinića i Branka Ivankovića. Ne sigurno što su imali jake veze u Hrvatskom Nogometnom Savezu, nego zbog njihovog bogatog iskustva.
Neshvatljivo je i to da se na mjesto selektora mladih reprezentacija postavljaju treneri koji u svojim karijerama najčešće nemaju nijednu osvojenu titulu, te koji gotovo nemaju nikakvo iskustvo rada sa mladim selekcijama. Koje je logično objašnjenje da bivši trener Mrkonjić Grada, Prijedora i Biljeljine bude onaj trener koji će pripremati selekciju budućih novih Zmajeva, kao i da selektori U17 i U19 selekcija nakon godina i godina neuspjeha i uništavanja mnogih potencijalno velikih državnih uspjeha ponovo budu birani za selektore?
Sve zbog stabilnog Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH i zadovoljenja ličnih interesa pojedinaca koji sjede u njemu.
Gospodo, mjesta selektora U15, U17, U19, U21 i “A” reprezentacije Bosne i Hercegovine morala bi biti svetinja i iznad vaših ličnih interesa.
UEFA bi morala, ukoliko stvarno želi dobro našem fudbalu, dodatno promijeniti uređenje NFSBIH i snagu Izvršnog odbora ove kuće, te i sam način odabira ljudi koji će sjediti u njemu. Nije logično da predstavnik regije koja daje dva ili tri premijerligaša i nekoliko reprezentativaca ima istu snagu kao i onaj predstavnik čiji klubovi i igrači igraju u drugim, trećim ligama.
U vladi bh. fudbala morali bi sjediti ljudi koji uistinu mogu pomoći razvoju ovog sporta, a ne oni koji ove pozicije koriste da putuju, zarade dnevnice, zaposle svoje prijatelje, rodbinu, stranačke kolege…
Fudbalski savez sa ovakvim mentalitetom, bez obzira na svijetle tačke i pozitivne tokove i promjene kojih itekako ima, nije zaslužio da dobije 24 miliona maraka od plasmana na Euro 2016.
Navijači – od patriota do…
Gledajući kvalifikacije iza nas, navijači u Kardifu, Haifi i posebno Dublinu očitali su pravu lekciju kako se navija za svoju reprezentaciju na domaćem terenu. Podrška svojim reprezentativcima, pritisak na sudijske odluke, ali i naše igrače od strane domaćih navijača, na pomenutim utakmicama je bio neuporedivo veći nego što je to slučaj na našem Bilinom Polju, koje očigledno više nije ono pravo “Zmajevo gnijezdo” u kojem se protivnicima ledi krv u žilama.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine moramo biti glasniji i nositi naše reprezentativce svih 90 minuta igre. Tu mora pomoći i Fudbalski savez Bosne i Hercegovine koji na domaćim utakmicama mora imati animatora koji će dodatno “zakuhati” atmosferu, onako kako se radi u cijeloj Europi.
Nažalost i organizovane navijače grupe svaka za sebe vode navijanje kao da se međusobno takmiče, a kao da su im u drugom planu atmosfera, navijanje i podrška samoj reprezentaciji.
Nažalost, pomenute navijačke grupe sve su manje alterantivni pokreti koji ukazuju na sve probleme u društvu, kako je to bilo prije nekoliko godina, a sve više opravdanje za pretjerano opuštanje pojedinaca sakrivenih u grupe u crnim majicama, koji čini se više ne putuju po svijetu kako bi bili uz svoju državu, nego kako bi se odmorili, pobjegli od supruga, posla…
Dobra stvar je i da naši navijači sve više shvataju kako su se ljudi vatri divili još u pećinskom dobu, te da su baklje na reprezentativnim utakmicama nešto što je odavno prevaziđeno diljem Europe.
Navijači, ne zaboravite, vi ste ambasadori Bosne i Hercegovine, ali i ključan faktor u uspjesima naše repreznetacije.
Vlast moraju podržati sport
U državi u kojoj se na nagomilanu administraciju i njihove autmobile, telefone i druge troškove bacaju stotine miliona maraka, neshvatljivo je da od silnih budžeta i zaduženja niko u Bosni i Hercegovini nije u stanju napraviti projekat koji bi našoj državi stvorio novi stadion.
UEFA je spremna pomoći izgradnju novog stadiona u Bosni i Hercegovini, ali moraju sa druge strane uvidjeti da imaju domaćeg partnera u vladajućim strukturama, koji se također spreman angažovati i sufinansirati izgradnju.
Sve lokalne zajednice bi morale izdvojiti veća sredstva koja se ulažu u fudbal, ali i inicirati donošenje zakona koji će motivisati bogate kompanije i pojedince da ulože u sport.
Pobijediti lične interese za opšte dobro
Ne promijeni li se većina gore navedenih problema, Bosna i Hercegovina ima velike šanse da za nekoliko godina postane fudbalska nacija u rangu jedne Moldavije, Estonije, Bjelorusije…
S druge strane ukoliko prebrodimo ove probleme, koji uistinu nisu preveliki i više se tiču odricanja ličnih interesa, nego li nekih kapitalnih i krupnih koraka, Bosna i Hercegovina ima priliku da postane jednom od uspješnijih europskih fudbalskih nacija.
Fudbal bi mogao biti jedan od proizvodai usluga koje Bosna i Hercegovina najviše izvozi u Europu i od kojeg ubire najviše poreza.
Do nas je…
(Reprezentacija.ba)
