Marko Panić, desni bek rukometne reprezentacije i francuskog Chamberya, još uvijek se nalazi na odmoru, ali vrlo brzo će krenuti put Francuske gdje će se sa svojim klubom pripremati za početak nove sezone, piše Oslobođenje.

Panić je rođen u Jajcu prije 24 godine, ali je kao vrlo mlad, prvenstveno zbog školovanja preselio u Banju Luku, a tad počinje i da se bavi rukometom.

– Moj otac se amaterski bavio sportom, ali se uvijek trudio da meni pokaže i da ja nešto više naučim. U Banju Luku sam došao najviše zbog škole, ali onda me je otac da ne bih bio na ulici upisao u rukometnu školu Borca i uvijek mi je najveća podrška i motiv više da naprudujem. Tačnije, on je najzaslužniji što sam rukometaš, kaže Panić.

• Kakve impresije nosiš iz Banje Luke iz vremena dok si igrao za Borac?

– Kada mladi igrač, a ja sam debitovao za prvi tim sa 16 godina, dobije priliku u tako velikom klubu kao što je Borac onda je to veliko priznanje za dobar rad. Ja sam u Borcu proveo osam predivnih godina, kako u omladinskim kategorijama, tako i u prvom timu.

• Iz sadašnje perspektive, kako vidiš situaciju u svom bivšem klubu?

– Borac je institucija i već godinama opstaje zahvaljujući velikom entuzijazmu ljudi, koji rade u klubu. Prije nekoliko godina, kada sam ja igrao za Borac, u Banjoj Luci su i rukometni, i košarkaški i fudbalski klub bili u samom vrhu, a sada je u najboljoj pozicijii RK Borac. Posebno sada je izabrana sjajna struktura ljudi u Upravnom odboru i vjerujem da će se klub što prije stabilizovati i krenuti pravim evropskim putem.

Odlična adaptacija

Drago mi je da u klubu, kako na stručnom, tako i na administrativnom planu ima mnogo bivših igrača, što je i više nego pozitivno.

• Crveno-plavi su osvajač duple krune u BiH i igraju kvalifikacije za Ligu prvaka. Može li se banjalučki velikan plasirati u rukometnu elitu?

– Ekipa je, čini mi se, ostvarila zacrtani cilj osvojivši duplu krunu. Sada je pred njima težak zadatak. Borac ima prednost domaćeg terena, ali ne smijem reći da je favorit, no u rukometu je sve moguće i siguran sam da će momci dati sve od sebe da ostvare plasman među najbolje ekipe Evrope.

• U Chamberyu si četiri godine. Kako si se navikao na život i da li si se pokajao što si izabrao Francusku?

– Cilj svakog igrača je da igra u najjačim ligama svijeta. Ja sam imao sreću da sam iz domaće lige otišao u Francusku. Nisam imao problema sa adaptacijom, jer su u klubu tada bili Nebojša Grahovac, s kojim sam zajedno u reprezentaciji i s kojim sam igrao u Borcu, Edin Bašić i Damir Bičanić i bio sam upućen u neke stvari prije samog dolaska u Chambery. Poslije toga sve je bilo lako na planu prilagođavanja na život u Francuskoj, a trudio sam da na terenu pružim što bolje partije i zasad dobro ide.

• Chambery je rezultatski imao dosta lošu pretprošlu sezonu, ali u ovoj iza nas stvari su se polahko počele vraćati na pravo mjesto i osvojili ste četvrtu poziciju u prvenstvu. Kako komentarišeš period iza vas?

– Iza nas su dvije potpuno različite sezone. U pretprošloj smo imali mnogo problema sa povredama i nije bilo lako iznijeti taj teret. U ovoj iza nas dolazak trenera Ivice Obrvana promijenio je mnogo stvari i na kraju smo čak mogli izboriti drugo mjesto. No, s obzirom na to kako je počela sezona i da smo na pravi način proigrali tek dolaskom trenera Obrvana, jasno je da moramo biti zadovoljni četvrtim mjestom, rekao je Panić za Oslobođenje.

• Šta očekujete u narednoj sezoni? Koji su ciljevi ekipe?

– Stvari su, čini mi se, došle na svoje mjesto i vjerujem da imamo snage da budemo u samom vrhu. Francuska liga je dosta izjednačena i često svako svakog može da pobijedi, ali vjerujem da ćemo biti na drugoj poziciji, a ako nam se otvoriti prilika da budemo prvaci, siguran sam da ćemo je znati iskoristiti, iako je PSG naravno prvi favorit za prvaka.

• Jedan si od rijetkih igrača, koji je u reprezenataciji naše zemlje prošao i omladinske kategorije. Šta za tebe znači igranje za reprezentaciju?

– Mislim da je floskula – reprezentacija je svetinja, istrošena, ali mi, koji igramo za Bosnu i Hercegovinu, ova ekipa, koja je u posljednje vrijeme na okupu, je skup momaka, koji sa velikom željom igraju za svoju domovinu. Mislim da svaki čovjek mora prvo da osjeti lično zadovoljstvo kada dobije poziv u reprezentaciju, a ako ga osjeti onda će sigurno pružiti svoj maksimum. Ja se od prvog poziva u nacionalni tim trudim da pružim svoj maksimum i sve dok budem igrao za reprezentaciju bit ću takav. Bilo mi je žao što nisam igrao na Svjetskom prvenstvu u Kataru, ali neki igrači su igrali roviti i povrijeđeni, što je dovoljan dokaz, koliko mi želimo uspjeh reprezentacije.

• Plasman na Svjetsko prvenstvo u Katar je veliki uspjeh, tačnije najveći u historiji našeg rukometa. Koliko je to za vas igrače značilo?

– Za sve nas je to bio ogroman uspjeh. Ne samo za igrače i stručni štab, već i za cijelu državu. Pobijediti jedan Island i plasirati na svjetsku smotru najboljih rukometnih selekcija je velika lična satisfakcija, ali i veliki plus u karijeri.

• Nažalost nismo se uspjeli plasirati na Evropsko prvenstvo u Poljsku 2016, a vrlo malo nam je nedostajalo. Kako si ti vidio te utakmice protiv Danske i Bjelorusije, kada nam je malo falilo da pobijedimo i izborimo Euro?!

– U kvalifikacijama iza nas nedostajalo je iskustva. Vidjeli ste u dva posljednja meča da nam je falio samo jedan gol da izborimo plasman u Poljsku. Ne možemo biti zadovoljni, ali očito da nam nedostaje iskustva u trenucima, kada meč treba da prelomimo u svoju korist.

Bez kalkulacija

Imamo prednost tokom cijelog meča ili smo u egalu, ali na kraju uvijek protivnik bude zadovoljniji. Nadam se da ćemo u budućnosti, tačnije već u narednom ciklusu uspjeti da se uigramo na pravi način i da u tim pomenutim trenucima prelomimo meč u našu korist.

• U oktobru počinje novi ciklus i to su kvalifikacija za baraža za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. Šta možemo očekivati?

– U grupi sa Slovačkom, Litvanijom i Kosovom smo favoriti i nema kalkulacija i sve osim prvog mjesta je neuspjeh. A onda u baražu neka nam dođe bilo ko, jer ne smijemo se bojati nijedne reprezentacije. Imamo kvalitet i siguran sam da se sa svima možemo nositi.

(Reprezentacija.ba)