Toni Karačić, selektor juniorske reprezentacije BiH jedan je od najuspješnijih selektora u radu sa mlađim selekcijama. Po rezultatima stigao je Velimira Stojnića. Njega u stopu prati i Sakib Malkočević.Definitivno to je potvrda da je Savez konačno stao na svoje noge, piše “Avazov Sport”.

Denijal Pirić i Murat Jaha su najzaslužniji za posljednje uspjehe naših mlađih reprezentativnih selekcija. I ne žele stati samo na tome. Toni Karačić je na desetine igrača pratio. Zaslužan je što su neki napravili ili su na pravom putu da naprave velike karijere. Iako je pauza, Karačić marljivo radi. Analizira naredne protivnike, traži nove igrače…

Nedavno je Karačić sa svojim asistentima Ahmetom Kečalovićem, Sašom Krupljaninom i Goranom Brašnićem obavio okupljanje dvije generacije igrača rođenih 1996 i 1997. Godine.

– Osvrnuo bih se prvo na generaciju igrača koja je nedavno u kvalifikacijama u Makedoniji osigurala plasman u elitnu rundu takmičenja. Imali smo neke trening utakmice. Želja kod igrača nije bila upitna. Ipak, pauza je bila velika. Ovo je nezgodan termin. Ipak, lijepo bi bilo da odigramo par utakmica ili da sudjelujemo na nekim turnirima prije kvalifikacija. Jednostavno, nama su utakmice potrebne. Domaćini smo turnira, što će sigurno biti dodatni teret za igrače – govori na početku razgovora za “Avazov Sport”, Toni Karačić.

Nakon godinu dana pauze okupila se i generacija igrača rođenih 1997. godine?

– I za njih isto važi. Pauza je uzela danak. Ipak, do kvalifikacija ima još dosta vremena. Optimista sam, iako se nalazimo u grupi sa Turskom, Ukrajinom i Azerbejdžanom koji je i domaćin turnira. Većina tih igrača je igrala u kadetskoj reprezentaciji. Znači, navikli su se na rad u reprezentaciji. Pratit ćemo sve te igrače. Za njih je najbitnije da igraju redovno u svojim klubovima.

Stiče se utisak da dugo nismo imali jaču juniorsku reprezentaciju.

– Već sada pojedini igrači kao što su Samir Radovac, Ismar Hairlahović, Andrej Modić, Amer Gojak su kandidati za mladu reprezentaciju. To valjda nešto govori. Ne smijem zaboraviti ni Ćazima Suljića koji igra u Sent Etjenu. On je vezni igrač, isti profil igrača kao što Modić i Radovac. On je već na klupi prvog tima. Nama je cilj da stvorimo što više igrača koji će u budućnosti prvo igrati za mladu, a potom i za “A” reprezentaciju.

Vaša misija je uspjela, ako se zna da su pojedini igrači koji su igrali u juniorskoj reprezentaciji sada u najboljem timu? – Prije svega ponosan sam na Prcića, Zolotića, Hodžića… Baš sam nedavno u “Sportu” čitao izjavu Borisa Živkovića, koji je pohvalio Sanjina Prcića. Kaže da ga podsjeća na Zvonimira Bobana. I u pravu je. Sanjin je momak vrijedan pažnje. On je mogao birati za koju će reprezentaciju igrati. Odabrao je BiH. Mislim da ga je povreda sputala. Zbog toga je imao nekih sukoba sa bivšim selektorom, ali sada je to sve stvar prošlosti. Svi moramo biti sretni što je on danas član “A” tima.

Pojedini igrači nisu imali sreće, pa su zbog povreda stagnirali u razvoju?

– Recimo Nermin Zolotić je pravi lider. Imao je neprijatnu povredu, još dok je igrao za Željezničar. Uspio se vratiti što dovoljno govori koliko je psihički jak. Sada je otišao igrati u jednu ligu koja je kvalitetom daleko ispred naše. Odnedavno je njegov saigrač Haris Hajradinović. To je momak koji posjeduje ogroman potencijal. Vjerujem da će biti mladi reprezentativac. Također, drago mi je zbog Armina Hodžića. Kao mlad dosta toga je prošao. Trebao se nositi sa pritiskom da je igrač Liverpula. Nije to lako. Vidim da je sanirao povredu. To me svakako raduje. Ni Jozo Špikić nije imao sreće. Kada je prešao u Rijeku morao je na operaciju trbušnog zida. Ne smijem zaboraviti ni Safeta Šivšića. To je igrač koji je imao neviđeni potencijal. Gdje je pogriješio, što sada nije član nekog velikog kluba to je pitanje za njega i za dublju analizu.

Svjestan je da dolaze bolji dani za bh. nogomet?

– Pomaci su ogromni u svim selekcijama. Dobro je sada imamo naš trening centar. To trebamo iskoristiti. Sve više je mladih igrača iz inostranstva koji žele igrati za našu reprezentciju. I to igrača iz velikih klubova, kao što su Bajern, Borusija Dortmund, Borusija Mehengladbah…

Pratili ste na igre kadetske reprezentacije BiH u kvalifikacijama za odlazak na EP?

– U Belgiji sam se prijatno iznenadio. Kada sam vidio iz kojih nam klubova dolaze igrači, nisam se imao čega bojati. To je za njih bio prvi turnir. Normalno da ih je to malo sputalo. Imamo, kvalitetnu bazu. Što me svakako raduje. Ne trebamo se brinuti za budućnost.

Mirza Mustafić, Ermedin Demirović, Sandy Hušić, Nikola Gavrić, Zinedin Mustedanagić su predvodnici nove jedne talentovane generacije?

– Radi se o kvalitetnim igračima, koji se trebaju i dalje dokazivati u svojim klubovima. Vidio sam Mustafića prvi put u Belgiji. Po konstituciji me podsjeća na Miralema Pjanića. Brz je eksplozivan, motorički jak. Najbitnije je da nije limitiran. Demirović je igrač na koga treba obratiti posebnu pažnju. Ofanzivno je jak. Uostalom, on je svojim golom odveo reprezentaciju u drugi krug kvalifikacija. Hušić je u Borusiji iz Dortmunda. Gavrić je u Bajernu, a Mustedanagić već drugi ciklus igra za kadetsku reprezentaciju. Objektivno, oni imaju ogroman potencijal. Kroz igre u klubovima moraju se nastaviti dokazivati. Kada nekog klub ne pusti na okupljanje, a nije zvaničan termin, onda možete biti sigurni da se radi o igraču pred kojim je svijetla budućnost – kazao je Toni Karačić, selektor juniorske reprezentacije BiH.

Toni Karačić je sa posebnom pažnjom pričao o jednom igraču.

– Kada imate igrača koji je rođen 1997. godine, a već igra na visokom nivou onda možete biti sigurni da se radi o budućem reprezentativcu. Riječ je o Ameru Gojaku. On je sada u Dinamu, klubu koji je lider u našem regionu. Sa prvom ekipom se nalazi na pripremama u Španiji. On je već i debitovao za mladu reprezentaciju. A, ima još pravo nastupa za juniore i u narednom ciklusu – kaže Karačić na kraju razgovora za “Avazov Sport”.

(Reprezentacija.ba)